STOCKHOLM, 5. veljače (Hina/AFP) - Švedska kinematografija, poznata po mračnim temama iz filmova Ingmara Bergmana, u posljednje se vrijeme uspješno okrenula ležernijoj produkciji, praveći filmove koji znaju razveseliti i raznježiti
gledatelje.
STOCKHOLM, 5. veljače (Hina/AFP) - Švedska kinematografija,
poznata po mračnim temama iz filmova Ingmara Bergmana, u posljednje
se vrijeme uspješno okrenula ležernijoj produkciji, praveći
filmove koji znaju razveseliti i raznježiti gledatelje.#L#
Filmski stvaratelji pokrenuli su novi val švedskog filma 1998.
godine filmom "Fucking Aamaal" (koji je u inozemstvu prikazivan pod
naslovom "Fucking Amal" ili "Show Me Love"). To djelo Lukasa
Moodyssona govori, s potpunim odmakom od Bergmanove ozbiljnosti, o
susretu dvoje adolescenata u provincijskom industrijskom gradu
Aamaalu.
Ingmar Bergman je osobno odao priznanje oporavku švedskog filma,
ocijenivši drugi Moodyssonov uradak, komediju "Tillsammans"
("Together"), "remek-djelom toga žanra".
Od tada, švedski filmovi bilježe osjetan rast popularnosti. Njihov
udio na tržištu u Švedskoj dosegnuo je 2000. godine 25 posto, dok je
početkom 90-ih taj udio bio negdje između 16 i 18 posto.
"U posljednje vrijeme ima puno dobrih švedskih filmova, a uspjeh je
nadahnuo i ostale autore. Uvidjeli su da čak i mladi autori mogu
raditi filmove s malim proračunom. Uvidjeli su da ne treba biti
bogomdan i da se ne mora pohađati ugledne filmske akademije",
objašnjava Anna Anthony iz producentske kuće Memfis Film.
Najveći uspjesi te kuće u posljednje tri godine su filmovi: "Jalla!
Jalla!" Josefa Faresa, "Leva Livet" (Živjeti život) Mikaela
Haafstroema i Moodyssonov "Tillsammans".
Moodysson i Memfis Film zajedno su napravili film "Lila 4-ever",
istinitu priču o mladoj Litvanki, žrtvi prostitucijske mreže u
Švedskoj, koja se ubila u 16. godini.
"Autori ne izbjegavaju teške teme, poput mučne potrage za
seksualnim identitetom u 'Fucking Aamaal', nego ih obrađuju s više
ležernosti", ističe Anna Anthony.
Međutim, uspjeh ima i drugu strane medalje. Zbog uspješna
poslovanja švedska vlada je smanjila svoju pomoć pa je tako za ovu
godinu predviđeno samo 17 filmova, dok je 2000. godine 38 filmova
dobilo pomoć države.
"To je tužno jer trebamo napraviti 20 do 30 filmova godišnje kako
bismo imali pet ili šest uspješnih", kaže Anna Anthony. No, s druge
strane, interes su pokazali strani investitori poput hollywoodskih
giganata Universal Picturesa i Buene Viste.
(Hina) sv bnš