AU 4. II. PR: VELIKA KOALICIJA NAJBOLJE JE RJEŠENJE?

AUSTRIJA DIE PRESSE 4. II. 2003. Moć činjenica "Tko nastrada, neće dugo čekati na porugu: iste večeri kad je Schroeder doživio najveću sramotu, njegov intimni neprijatelj Oskar Lafontaine odlučio se za gorko-slatki revanš. 'Tko na čelu nosi Kainovo znamenje nepouzdanosti i nevjerodostojnosti, bit će smijenjen na izborima', glasio je njegov rezime nakon dvostrukog poraza u provinciji - bio je to suh, kristalno jasan lijevi aperkat. Bivši ministar financija, koji je napustio vladu nakon svađe, smatra da je potvrđena ispravnost njegovih stavova i zahtijeva radikalni zaokret i kraj 'neoliberalizma u crvenoj vati'. Posrijedi su scene muškog neprijateljstva u boksačkom ringu politike - kancelarovi kritičari njuše da se bliži trenutak obračuna s uzdrmanim protivnikom. Schroeder još pokazuje postojanost, još je na nogama. No, dok bi ranije čilo krenuo u napad, u aktualnoj se situaciji medijski djelotvoran kancelar zaodjenuo u neuobičajenu šutnju: ni riječi o izbornom debaklu, ni slovca ohrabrenja svojim stranačkim kolegama. Samo je njemačkim rukometašima sportaš Schroeder čestitao na tituli viceprvaka svijeta. U Schroederovu kancelarskom uredu na rijeci Spree zavladala je neuobičajena pustoš - Schroeder je svojom cik-cak politikom krenuo na put izolacije. 'Idemo u susret teškim tjednima' - poručio je upravo eufemistički užem krugu svojih suradnika u osvrtu na katastrofu koja prijeti njegovu kabinetu na nekoliko fronti istodobno. Koalicija bi se uskoro mogla suočiti s izglasanim nepovjerenjem, koji bi mogla potaknuti ojačana i samosvjesna oporba; nadalje, oporba bi mogla u gornjem domu parlamenta (Bundesrat) poprilično odgoditi usvajanje zakona koji joj nisu po volji; i na kraju, spor oko političke orijentacije mogao bi prisiliti Schroedera da na unutarstranačkoj razini povuče određene poteze kako bi pod pritiskom sindikata i lijevog krila stranke revidirao program reformi. I na međunarodnoj razini crveno-zelena vlada dovela je striktnim odbijanjem rata protiv Iraka samu sebe u krajnje delikatnu poziciju, koja je snažno ograničila manevarski prostor Berlina. U odmjeravanju snaga, koje će u srijedu uslijediti na East Riveru nakon što američki ministar vanjskih poslova Colin Powell predstavi pred Vijećem sigurnosti UN casus belli, Njemačka će preko svog ministra vanjskih poslova Joschke Fischera slijedom turnusnog ritma predsjedati radom toga tijela. Kako će se Berlin izvući ako dokazi protiv Sadama Huseina uistinu budu valjani i imuni na sva osporavanja? Fischer je upozorio Schroedera da se ne obvezuje bez mogućnosti promjene stava o tom pitanju. Navodno se u odnos vanjskopolitički nevještog kancelara i njegova diplomatskog predstvnika u posljednje vrijeme uvukla tiha otuđenost - uz superministra Wolfganga Clementa, Fischer spada među malobrojne kadrovske adute među ministrima. Teška kušnja, kriza u koaliciji posljednja je pak stvar koju bi Schroeder danas mogao priželjkivati. Ne može se reći da se Njemačka našla na rubu krize vlade. No, Schroeder se napokon mora izvući iz škripca, povući krupan potez koji će ušutkati sve njegove kritičare. Dvolično balansiranje između modernizacije i dogmatizma proizvelo je samo kaos. Pokazalo se da je neprekidno iščekivanje promjene trenda na tržištu rada tek neodređena nada. Ne pronađe li koherentnu nit u reformskom klupku, ne smogne li snage za to, morat će se pokoriti moći činjenica - neslužbenoj velikoj koaliciji, kakva se već nazire na političkom obzoru a čini se i najprimjerenijim sredstvom za mijenjanje Njemačke iz temelja. Za Schroedera bi to bilo identično priznanju poraza", zaključuje Thomas Vieregge.