HRVATSKA POKUŠAVA SPASITI NAJBOGATIJA I NAJUGROŽENIJA STANIŠTA

Piše: Ivo Lučić ZAGREB, 31. siječnja (Hina) - Četiri hrvatske močvare koje su do prije dvadesetak godina smatrane beskorisnim prostorima i leglom boleština, danas su najbogatiji i najugroženiji ekološki sustavi koje Hrvatska nastoji zaštiti pod svaku cijenu.#L# U toku je nekoliko znanstvenih projekata - inventarizacija biljnog i životinjskog svijeta te kariranje tih područja, a priprema se i zakon koji će izrijekom zaštititi vlažna staništa u Hrvatskoj. Rečeno je to Hini u Ministarstvu zaštite okoliša i prostornog uređenja u povodu Međunarodnog dana vlažnih staništa, koji se po sedmi put obilježava 2. veljače. Dio je to obveza koje je Hrvatska preuzela pristupanjem Ramsarskoj konvenciji. Na taj dan 1971. održana je u Ramsaru u Iranu Konvencija o zaštiti vlažnih staništa. Vlažna staništa danas obuhvaćaju oko šest posto zemljine površine, ali su velika močvarna prostranstva uništena. Procjenjuje se da je do 1985. u Europi i Sjevernoj Americi uništeno 65 posto prirodnih vlažnih staništa, prenose hrvatski stručni časopisi podatke Ramsarske konvencije. Posebno zaštićena vlažna staništa u Hrvatskoj su močvare u parkovima prirode Lonjsko polje i Kopački rit, područje donjeg toka rijeke Neretve i umjetni ribnjaci Crna Mlaka. U najširem smislu vlažna staništa obuhvaćaju gotovo 100 tisuća hektara zemljišta koje plavi uz rijeke, jezera i uz morsku obalu. U njih su uključeni i krški hidrološki sustavi poput krških polja, rijeka ponornica i podzemnih voda koje nastavaju najbogatije skupine endemske faune na svijetu. "Prijelaz između stalnih voda i suhih područja uključuju 42 tipa staništa unutar pet močvarnih sustava", precizira Jasminka Radović iz Uprave za biološku i krajobraznu raznolikost u stručnom časopisu "Hrvatske vode". Ona prenosi procjene prema kojima tih šest posto površina u svijetu pokrivenih močvarama vrijedi ukupno 45 posto svih ekoloških sustava na zemlji. U jednom biltenu Ministarstva iznosi se podatak da su vlažna staništa vrjednija čak 150 puta od nekih staništa koja su isušena za potrebe razvoja. Profesor ekologije u Zagrebu dr. Mladen Kerovac kaže da močvare Lonjskog polja nastavaju raci leđnoljuskari čija je vrsta stara 250 milijuna godina. "To su živi fosili. Oni su prisutni isključivo ondje kao dio faune koja je izginula. Ako nestane močvara nestat će te vrste", izjavio je dr. Kerovac. Nije poznato koliko je ukupno uništeno močvara u Hrvatskoj. Objavljen je podatak da je od 12,5 tisuća hektara močvara u donjem toku Neretve ostalo svega 2-3 tisuće izoliranih hektara oko ušća Neretve, jezera Kuti, jezera Desni, i oko mjesta Prud. "Nekada je bilo 12-13 rukavaca, a danas su svega četiri i to regulirana", kazao je dr. Kerovac. Ušće Neretve je zbog velike biološke produkcije hranilište brojnih ribljih vrsta, te su mladičnjaci za ribe i rakove koji ostatak života provode u slatkoj ili slanoj vodi. U delti Neretve ukupno je zabilježeno čak 310 vrsta ptica, od kojih 115 gnjezdarica. Područje je važno prvenstveno kao odmorište za ptičjih selidba i zimovanja, podaci su Građevinskog fakultet u Mostaru. Naglo nestajanje ekoloških sustava, osobito šuma i močvara, po ocjenama nekih stručnjaka najveća su šteta nanesena ikada zemlji. (Hina) iluc ln