ZAGREB, 30. siječnja (Hina) - Prijedlog zakona o zaštiti potrošača (ZZP), o kojem se danas raspravlja u Hrvatskom saboru, nema ugrađenu izravnu zaštitu građana od monopolističkih poduzeća na koja se najviše žale hrvatski građani, nije
definiran pojam "razumni rok", a izbačene su odredbe o obvezama ponuđača glede zamjene ili povrata novca ako proizvod ili usluga nemaju oglašavane karakteristike.
ZAGREB, 30. siječnja (Hina) - Prijedlog zakona o zaštiti potrošača
(ZZP), o kojem se danas raspravlja u Hrvatskom saboru, nema
ugrađenu izravnu zaštitu građana od monopolističkih poduzeća na
koja se najviše žale hrvatski građani, nije definiran pojam
"razumni rok", a izbačene su odredbe o obvezama ponuđača glede
zamjene ili povrata novca ako proizvod ili usluga nemaju oglašavane
karakteristike. #L#
Predsjednica Hrvatske udruge za zaštitu potrošača i profesorica na
zagrebačkom Ekonomskom fakultetu Vesna Brčić-Stipčević iznijela
je to u svom predavanja "Zaštita potrošača - svjetski standard koji
nedostaje Hrvatskoj" na tribini Iso Forum Croaticum.
Sve je to bilo navedeno u prvom prijedlogu tog zakona, kao i odredbe
o regulaciji turističkih paket aranžmana, što zahtijeva EU od
zemalja kandidata, što je isto izbačeno, kazala je Brčić-
Stipčević, ustvrdivši da ne postoje prateći zakoni i pravilnici
koji bi poduprli primjenu ZZP-a.
Podsjetila je da sve zemlje u tranziciji, osim Bugarske, BiH,
Srbije i Hrvatske, imaju taj zakon. U Hrvatskoj je to djelomično
uređeno kroz nekoliko zakona i brojne pravilnike, pa nema jasnih
jednoznačnih odredbi o zaštiti potrošača, a česta su i preklapanja
nadležnosti, što otežava rad po pritužbama, rekla je.
Ona ističe da je veliki problem u zaštiti potrošača to što su
needucirani, ne postoji svjetonazor značenja zaštite potrošača kod
poduzetnika i političara koji, kako je napomenula, često donose
odluke bez stručne konzultacije. Problem je i to što su zakoni i
propisi napravljeni sa stajališta ponuđača proizvoda i usluga, a ne
potrošača, što građanin, ako se direktno ne nagodi, kompenzaciju
može ostvariti tek nakon sudskog spora, koji su pak dugotrajni i
skupi, a i teret dokazivanja je na potrošaču.
Brčić-Stipčević smatra, da osim zakona, treba donijeti nacionalni
program zaštite potrošača, jasno odrediti nadležnosti tijela
nadzora i stvoriti jasne standarde i norme za proizvode i usluge.
(Hina) nz ds