NJ 22.I.-WELT-IRAČKI RAT

NJEMAČKA DIE WELT 22. I. 2003. Želja Joschke Fischera "Revolver koji se dimi mogao bi postati izraz tjedna dok se ponajprije Amerikanci i Nijemci spore oko produljenja UN-ovih inspekcija u Iraku. Pri tomu crveno-zelena vlada gradi na čudnovatoj logici koja želi dobiti na vremenu ali pogled premješta na srž iračkog sukoba. Ministar vanjskih poslova Fischer svaki daljnji nalaz oružja ne drži toliko dokazom Sadamovih zadnjih nakana koje bi u krajnjem slučaju mogle opravdati rat za njegovo svrgavanje. U malim uspjesima inspektora vidi dokaz da se Irak oštrim nadzornim režimom trajno može držati u šahu. To je ipak iluzija. No to u najmanju ruku proturječi općem tumačenju presudne UN-ove rezolucije: Sadam može izbjeći 'ozbiljne konzekvencije' samo ako bezuvjetno surađuje u vlastitom razoružavanju. Za što su dakle nalazi oružja dokaz: za njegovu suradnju ili za njegovu igru skrivača? Prije za potonje, jer tko će se uistinu osloboditi osjećaja da su kontrolori smjeli 'pronaći' ono što im je Sadam ostavio da pronađu? Ne, Irak pod Sadamom ostaje prijetnja, barem za njegovu regiju. Činjenica da je i SAD godinama zanemarivao tu prijetnju, ne poriče njezino postojanje. Ipak nalazi oružja ne bi smjeli dostajati i Amerikancima. Razmišljanja protiv rata ne mogu se tek tako otkloniti, a najmanje pitanje što poslije njega. Točno je da Bliski i Srednji istok napokon treba stabilizirati ako se želi potkopati islamistički teror. Također je točno da bi politički trajan novi poredak mogao započeti s Irakom poslije Sadama. Ali: kako dalje? Fischer je prepoznao tu rupu i pokušava je izmjeriti, možda i pokrpati svojim putovanjem u arapske države. Uistinu je američka vlada tu još ponešto dužna da bi Francusku, Veliku Britaniju i na kraju i Njemačku uvjerila u dugoročan plan u kojemu bi vojni udar na režim u Iraku ipak mogao biti tek krajnje sredstvo", drži Nikolaus Blome.