NJ 22. I. SZ: NA FRANCUSKOM LEŽAJU

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 22. I. 2003. U diplomatskom škripcu "Francuska je izvela uspješan diplomatski manevar. Kao aktualni predsjedatelj Vijeća sigurnosti UN, francuski ministar vanjskih poslova Dominique de Villepin pozvao je svoje kolege u New York kako bi razgovarali o teroru. Ni njegov američki kolega Colin Powell nije mogao odbiti takav poziv. Odjednom se okupilo društvo visoko rangiranih političara, koji, naravno, nisu raspravljali o teroru već o Iraku - i to tjedan dana prije sudbinskog datuma, 27. siječnja, kada će inspektor Hans Blix predstaviti rezultate svojih istraga. Dakle, iznošenje završne riječi započelo je prije no što su podastrti dokazi. Takav razvoj događaja poremetio je američku koreografiju koja je namjeravala zatrpati Vijeće sigurnosti dokazima o iračkoj tvrdoglavosti. Doduše, tu će tvrdoglavosti biti moguće dokazati ali - kao što je kazao sam Powell - posrijedi nije sudski postupak. Nakon Villepinova nastupa jasnije je nego ikad dosad da sljedećih dana predstoji borba dvije političke volje, u kojoj će - s obzirom na višemjesečni poker s visokim ulozima - zalog biti ni manje ni više nego vjerodostojnost Sjedinjenih Državama. Washington je isporučio dokaz da Sadam vuče međunarodnu zajednicu za nos te da mora priznati krivnju, što bi bilo identično promjeni režima. Većina članica VS slaže se s takvom analizom ali ne prihvaća konzekvence koje iz nje proizlaze. Dovoljan im je status quo. Započeo je politički obračun u kojem Francuska ima dobre izglede za pobjedu. Dva razloga govore u prilog takvoj prognozi - a nijedan od njih nije toliko povezan s Parizom koliko s američkom unutrašnjom politikom. Prvo, Francuska očituje ljutnju kao i SAD ali iznosi tek skromne zahtjeve - dodatna dva mjeseca za inspektore. Tim taktičkim trikom rat bi mogao biti odgođen a na kraju možda i onemogućen jer bi u Iraku moglo postati prevruće za oružane sukobe. Kasnije bi ulogu režisera preuzela predizborna kampanja u SAD i rat bi u takvom okolnostima bilo teško voditi. Drugo, Francuska prijeti uskraćivanjem naklonosti u Vijeću sigurnosti UN ako Washington ne podupre njezine želje. Veto bi pak pretvorio SAD u osamljenog jahača a to se američkoj javnosti ne sviđa. Ako se već mora ratovati, onda samo uz blagoslov međunarodne zajednice, smatraju Amerikanci. Bushu je pak potrebna potpora američke javnosti budući da je projekt promjene režima riskantan a mogao bi i presudno utjecati na pobjedu na izborima. Dakle, Francuska koristi jedinu polugu koja može pokrenuti američku vanjsku politiku a riječ je o - američkoj unutrašnjoj politici. Plan je briljantan, pravo diplomatsko remek-djelo. Konačna odluka neće biti donesena u New Yorku nego u Nashvilleu, u američkoj saveznoj državi Tennessee, gdje je potpredsjednik Dick Cheney prije pola godine označio početak vruće faze u sukobu s Irakom. Bush sada mora birati između belicista i diplomata u svojoj vladi. Pri tome ga neće usmjeravati Francuska već američki birači", zaključuje Stefan Kornelius.