FRANC-LE FIGARO OD 21.1.03. NYE O PRIVATIZACIJI RATA

FRANCUSKA LE FIGARO 21.I.2003. 'Privatizacija' rata "Općenito je poznato da su mnoge vlade, ako se otvoreno ne protive, sumnjičave kada je riječ o navali na Irak koju bi predvodile Sjedinjene Države. Manje su poznate razlike u stajalištima koje dijele Ameriku i velik dio svijeta u svezi s načinom borbe protiv terorizma. Te su razlike pogubne. Ne iznenađuje da su se mišljenja međusobno udaljila nakon početne solidarnosti zbog terorističkih napadaja na New York i na Washington u rujnu 2001. Napokon, tragedija 11. rujna dogodila se u SAD-u, pa je osjećaj izravnih posljedica bio jači i trajniji u toj zemlji. U Europi, mnoge vlade ne žele plašiti puk i ugroziti odnošaje s muslimanskom manjinom. Neki misle da je američka vanjska politika djelomice odgovorna za nesreću i da bi bilo pametnije malo se ograditi od SAD. Možda je glavni čimbenik tog razilaženja bio vrlo raširen osjećaj 'već viđenog'. Europa je 70-ih i 80-ih doživjela velike terorističke atentate, ali ih je uspjela prevladati i u cijelosti sačuvati svoje demokracije. Terorizam je za većinu Europljana prijetnja koju treba ukloniti, a ne izazov koji zahtijeva potpuni preokret. Povrh toga, čini se da je politička retorika o 'zlu' i o 'ratu' koja pokreće Amerikance u opreci s načelom o uklanjanju prijetnje. Sasvim je razumljivo da se u različitim političkim kulturama stajališta razlikuju. Ipak, ne budu li se nadzirala, ta proturječna mišljenja mogu imati pogubne posljedice zbog ograničavanja suradnje koja je prijeko potrebna da bi se uklonile zajedničke slabosti. Takva je suradnja važna, budući da je današnji terorizam puno ubojitiji i teže ga je suzbiti nego njegove prethodne inačice. Na djelu su dvije težnje. Prva je usmjerena na gospodarstvo i na tehnologiju. Napredak i otvaranje tržišta udružuju se kako bi se povećala djelotvornost mnogih vitalnih sutava kao što je prijevoz, informatika i energija, ali ih isto tako čine ranjivijim. Demokratizacija tehnologije omogućuje da sredstva za masovno uništavanje budu manja, jeftinija i lakše dostupna. Dok su bombe i vremenski mehanizmi prije bili glomazni i skupi, plastični eksplozivi i digitalni 'timeri' su lagani i jeftini. Skretanje zrakoplova s pravca gdjekad je tek malo skuplje od cijene karte. I informatička je revolucija pomogla teroristima nudeći im jeftine komunikacijske i organizacijske mogućnosti koje su skupinama, nekoć samo u ovlasti lokalne i državne policije, omogućile da se uzdignu na svjetsku razinu. Prije trideset godina trenutna je komunikacija u svijetu bila uglavnom namijenjena velikim organizacijama (vlade, mulitinacionalne tvrtke, Katolička crkva) s golemim proračunima. Internet sve stavlja na raspolaganje gotovo besplatno. Druga težnja odražava promjene u svezi s poticanjem i organiziranjem terorističkih skupina. Teroristi sredine XX. stoljeća htjeli su ispuniti srazmjerno dobro utvrđene ciljeve kojima masovno uništavanje često nije koristilo. Mnoge te teoriste podupirale su i tajno nadzirale vlade. (...) Nove su tehnologije u ruke problematičnih skupina i pojedinaca stavile razorno oružje koje su nekoć posjedovale samo vlade. Svaka velika ljudska skupina obuhvaća članove koji skreću od norme. Neki su opsjednuti razaranjem. Ne zaboravimo da je Timothy McVeigh, fanatik rođen u SAD-u i neprijatelj svoje vlade, počinio najteži teroristički čin viđen u SAD-u do 11. rujna 2001. Isto tako, sekta Aum Shinrykio čiji su pripadnici 1995. raspršili otrovni plin sarin u tokijskoj podzemnoj željeznici, nije imala nikakve veze s islamom. U stvari, bez obzira na izvor terorizma, njegova je ubojitost sve veća. (...) Da bi ubili tolike ljude, poremećene osobe poput Hitlera i Staljina poslužile su se totalitarnom vlašću. No danas nije teško zamisliti da devijantne skupine i/ili pojedinci ubijaju milijune ljudi bez potpore države. Ta 'privatizacija rata' prilično utječe na svjetsku politiku. Sljedeća će faza u širenju terorizma jako utjecati na narav naših gradskih uljudba. Što će biti s našim oduševljenjem životom i radom u gradu, s cijenama naših nekretnina, muzejima i kazalištima, ako u sljedećem napadaju, umjesto dviju zgrada s uredima, budu uništeni donji Manhattan ili pariška lijeva obala? Suvremeni terorizma ni po čemu ne sliči na terorizam 70-ih koji su primjenjivali IRA, ETA i Crvene brigade. Mnoga su društva ranjiva, ne samo jedno. Nema nikakve potrebe prihvatiti svu retoriku i sve politike Georgea W. Busha da bismo priznali da u bitnom ima pravo: u borbi s terorizmom ne treba se ograničiti na uporabu uobičajenih postupaka", piše Joseph Nye, dekan Kennedy School of Government na Harvardu i autor knjige 'Paradoks američke moći: zašto jedina svjetska supersila ne može djelovati sama'.