VOA-19. I. ANTIAMERIKANIZAM U EUROPI

GLAS AMERIKE - VOA 19. I. 2003. Anti-amerikanizam u Europi. Prilog Anie Zalewski Prema najnovijem istraživanju, ispitanici u 44 zemlje svijeta smatraju da je svijet danas manje naklonjen Americi nego što je to bio prije. No, istraživanje je također pokazalo da još uvijek postoji ?rezervoar dobre volje? prema Americi. Stranci, kako se čini, još uvijek prihvaćaju američke trendove i američku kulturu, iako su podozrivi prema američkom utjecaju na njihovo društvo. To je pogotovo slučaj u Europi, koja postaje nova sila na svjetskoj sceni. Nakon terorističkih napada na New York i Washington 11. rujna 2001, na naslovnici francuskog dnevnika ?Le Monde? pisalo je ?Svi smo mi Amerikanci?. Godinu dana kasnije, autor ovog naslova Jean Marie Colombiani revidirao je ovu svoju misao, rekavši ?Svi smo postali anti-Amerikanci?. S obje strane Atlantika vodi se sve žešća debata o tome ? je li anti- amerikanizam u Europi ojačao i ako jest, zašto. Carol Doherty, voditeljica istraživanja koje je provela američka znanstvena ustanova Pew Center, kaže da većina Europljana još uvijek ima pozitivan stav prema Sjedinjenim Državama. "Imidž Sjedinjenih Država u Europi još je uvijek vrlo pozitivan. No, u nekim zemljama, točnije u Njemačkoj, Slovačkoj i Velikoj Britaniji, tijekom protekle dvije godine broj onih koji imaju pozitivne stavove prema Sjedinjenim Državama bilježi pad." Prema riječima Christophera Makinsa, predsjednika Atlantskog vijeća Sjedinjenih Država natpisi kao što je ?Jenkiji, idite kući? mogli su se vidjeti na zidovima diljem Europe i prije pedesetak godina, ali oni nikada nisu odražavali pravo raspoloženje stanovništva. Anti-amerikanizam je tada uglavnom uvijek bio koncentriran na dva kraja političkog spektra. Na krajnjoj ljevici, komunisti i njima bliske političke stranke, željeli su Sjedinjene Države što dalje od Europe, kako bi komunizam mogao proširiti svoju sferu interesa. S druge strane, ekstremna desnica vjeruje da Sjedinjene Države pokušavaju dominirati Europom, te da predstavljaju izazov tradicionalnim europskim vrijednostima. "S vremena na vrijeme, ti mali ?rezervoari? anti-američkog raspoloženja na ljevici i na desnici ojačaju zbog povijesnog konteksta, kao što se to dogodilo tijekom rata u Vijetnamu. Mislim da se u posljednje vrijeme moglo vidjeti nešto tako, iako u manjim razmjerima, zbog američke politike prema Iraku." Joshua Muravchik, znanstvenik koji radi u Institutu American Enterprise o europskom anti-amerikanizmu kaže: "Mislim da više nije upitno da u Europi jača anti-američko raspoloženje. U Britaniji i Italiji vidio sam demonstracije, u kojima su sudjelovale stotina tisuća ljudi. U Francuskoj, Jose Bove postao je kultna ličnost nakon što je demolirao McDonalds. Među francuskim best-sellerima je knjiga u kojoj se tvrdi da su teroristički napadi na New York i Washington zapravo bili isplanirani na američkom tlu kako bi Amerikanci mogli opravdati svoj globalni imperijalizam." Prema riječima Joshue Muravchika, čak i pisac Salman Rushdie, kojega se baš ne može smatrati ?ljubiteljem Amerike?, nedavno je napisao: ?Svake večeri slušam tirade Londonaca. Oni kao da negiraju strahote napada od 11. rujna. Kažu ? Amerikancima je važno samo kada stradaju Amerikanci. Neprestano govore o američkom domoljublju, o debelim Amerikancima, o njihovoj emocionalnosti i egocentrizmu.? Prema mnogim stručnjacima, napadi na New York i Washington predstavljali su definirajuću točku u američko-europskim odnosima. S jedne strane, s početkom rata protiv terorizma kristalizirala se nova politička filozofija, a s druge, mnogi u Europi tvrdili su da su Amerikanci monopolizirali ovu veliku tragediju samo za sebe, iako su u njoj stradali državljani više od osamdeset zemalja. Bilo je i onih Europljana koji su govorili da je ?Amerika dobila što je zaslužila?. Daniel Aikman, washingtonski politički komentator, u vezi s tim kaže: "Iako nitko nije aplaudirao napadima, u britanskom je tisku postojao određeni osjećaj likovanja. Mislim da su nakon napada u prvi plan izbile i druge stvari. U Europi je oduvijek postojao određeni anti-semitizam, no nedavno je izbio na površinu ? u Francuskoj i donekle u Britaniji. Također su se pokazali pravi osjećaji europske inteligencije, koja ima tendenciju da potcjenjuje Sjedinjene Države i američku kulturu kao inferiorne." Poznato je da se Europa i Sjedinjene Države ne slažu kada se radi o nekim važnim pitanjima, kao što su globalno zatopljavanje, globalizam, smrtna kazna, uloga Ujedinjenih naroda i položaj Turske u Europi. Prema mišljenju popularnog talijanskog novinara Beppea Severgninija, koji je prošle godine objavio bestseller ?Ciao, America?, Amerikanci vole reći drugima ?Vi jednostavno ne razumijete!? Gospodin Severgnini kaže da su se problemi u komunikaciji između dva kontinenta pojavili na kraju hladnog rata, kada su Sjedinjene Države preostale jedina svjetska super-sila. "Više nema sovjetskog medvjeda koji širi strah, više nema potrebe za gomilama skupog oružja. Znam da Amerikanci misle da su oni platili za to oružje, no vjerujte mi, život uz tog medvjeda nije bio posebno ugodan. Jasno je da su Amerika i Europa odlučile na drugačije načine investirati u mirovnu dividendu. U Europi, izdvajanja za obranu postala su manje važna. Europa sada za obranu izdvaja tek pola od onoga što izdvaja Amerika." Beppe Severgnini vjeruje da se neki svjetski problemi ne moraju rješavati silom. Europska nesklonost vojnoj akciji i spremnost na poduzimanje diplomatskih koraka možda proistječe iz brojnih krvavih ratova koji su se vodili diljem europskog kontinenta. Takvi osjećaji možda su inspirirali i politiku njemačkog kancelara Gerharda Schroedera prema Sjedinjenim Državama. Nakon terorističkih napada na New York i Washington, gospodin Schroeder govorio je o ?neograničenoj solidarnosti sa Sjedinjenim Državama?. Međutim, godinu dana kasnije, osvojio je još jedan mandat na izborima obećavši glasačima da Njemačka neće surađivati u mogućem ratu protiv Iraka. Mnogi Europljani doživjeli su njegovo obećanje samo kao dio njegove predizborne kampanje, s obzirom da se većina Nijemaca već protivila eventualnom napadu na Irak. No, Amerikanci su se osjetili iznevjerenima. Joshua Muravchik priznaje da je anti- američko raspoloženje u Europi oduvijek bilo jače među intelektualnom elitom. No, za Beppea Severgninia, stav gospodina Schroedera samo je odraz nove neovisnosti Njemačke. Prema njegovom mišljenju, Njemačka je ponovno stekla međunarodni autoritet, nakon što je ranije dugo smatrana satelitom Washingtona. Gospodin Severgnini također postavlja pitanje: ?Ima li u Sjedinjenim Državama anti-europskog raspoloženja?? "Stoga, u ime onih koji se dive vašem optimizmu i vašoj odlučnosti, vašem osjećaju osobne odgovornosti, vašoj simpatičnoj zabludi da čovjek može kontrolirati baš sve ? dozvolite da vas upitam: ?Jesmo li mi nastrojeni anti-američki ili su neki od vas nastrojeni anti- europski?? Amerikanci se često žale da je Europa podijeljena i da govori s previše glasova. No, čim se pokušamo ujediniti, Sjedinjene Države postanu sumnjičave." Debata u institutu American Enterprise okončana je u prijateljskom tonu. Sudionici su zaključili da dva kontinenta imaju mnogo toga zajedničnog i da ne bi smjeli dozvoliti drugima da ih razdvoji. "Pouka ove priče jest da vi, dragi Amerikanci, tu i tamo imate afere s nekim drugim dijelovima svijeta, no da ste ? vjenčani za nas, za Europu." Svaki brak ima svojih uspona i padova, no u slučaju Amerike i Europe, složili su se sudionici, razvod bi jednostavno ? koštao previše. (VOA)