WT 19. I. BUSHOVA VANJSKA POLITIKA

zi-Ratovi SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 19. I 2003. Besmislene ankete "Najnovija Gallupova anketa pokazuje kako se podrška predsjedniku Bushu smanjila na 58 posto, po prvi puta od terorističkih napada na Ameriku, 11. rujna 2001. Rezultati ove ankete jednako su nerealni kao i oni koji su pokazivali kako Bushovu politiku nakon tog sudbonosnog dana podržava 90 posto stanovništva. Prvo pitanje Gapplupove ankete jest: 'Na temelju onoga što ste čuli ili pročitali, podržavate li ili se protivite svakom od slijedećih gospodarskih prijedloga.' Čuli ili pročitali? Čuli od koga i pročitali gdje? Znamo li gdje se ispitanici informiraju? Ako čitaju novine kao što su New York Times ili The Washington Post, vjerojatno je da će informacije odražavati protivljenje Bushovoj domaćoj i vanjskoj politici, koja se njeguje u tim novinama. No koje kvalifikacije imaju ispitanici da stvaraju vlastito stajalište u pogledu Bushove gospodarske ili vanjske politike? Radi li se o ičemu drugom osim subjektivnim zaključcima? Anketa ne odgovara na to pitanje. Na njega ni ne može odgovoriti. Anketa, tako, otkriva da, iako manje ljudi podupire predsjednika, većina ispitanika podržava gospodarsku i vanjsku politiku tog istog predsjednika. Ranije provedena Gallupova anketa, u razdoblju između 3. i 5. siječnja, nedugo prije nego su obje stranke obznanile svoje prijedloge za gospodarski 'stimulus', otkrila je da 86 posto ispitanika želi da se smanje porezi za obitelji s djecom, dok gotovo jednaki broj ispitanika (80 posto) podržava smanjenje dodatnih poreza koje vjenčani parovi moraju plaćati u slučaju da su zaposlena oba supružnika. Šezdesetpet posto želi da smanjenje poreza koje je odobreno 2001. odmah stupi na snagu a ne za nekoliko godina, što je predsjednik Bush i sam zatražio od Kongresa. Kada je posrijedi politika prema Iraku, Gallupova anketa pokazuje dva naizgled proturječna rezultata. Anketa pokazuje kako se 42 posto Amerikanaca protivi načinu na koji Bush vodi vanjsku politiku, što je najveći postotak neodobravanja Bushove vanjske politike do sada. No anketa istovremeno pokazuje i to da većina (51 posto) vjeruje kako Irak predstavlja veću prijetnju SAD-u od Sjeverne Koreje, što je Bushovo stajalište. Od kuda ovo proturječje? Moguće je da se radi o zbrci koja je nastala kod mnogih kao rezultat realnosti s jedne strane i slike realnosti koju prenose mediji s druge. Većina Amerikanaca ne obraća mnogo pažnje gospodarstvu, osim onom vlastitom. To je razlog zbog kojeg je, u priči koju je nedavno objavio Associated Press, citirana jedna žena koja je kazala kako brine zbog federalnog deficita. Kazala je kako je zajedno sa svojim suprugom nedavno isplatila sve svoje dugove i kako smatra da bi zemlja trebala slijediti njihov primjer. Ovo je bila slikovita priča o ljudima koji ne žele smanjivanje poreza. Jednako kao što se ovdje intervjuira netko tko nema pojma o povijesnim učincima smanjenja poreza na gospodarstvo, financijske bi savjete mogli isto tako primati i od vračare. Smatram da rezultati ove ankete neće utjecati na predsjednika Busha, jednako kao što nisu niti one ankete koje su pokazivale kako ga nakon 11. rujna podržava 90 posto stanovništva. Svo vrijeme tvrdi kako su rezultati anketa varljivi i kako će bez obzira na njih činiti ono za što smatra da je najbolje za zemlju. Treba, i hoće, nastaviti slijediti takvu politiku. Uz republikansku (iako ne i konzervativnu) većinu u Kongresu, može ostvariti više nego kada su prevladavali demokratski opstrukcionisti. Dokaz toga hoće li njegova politika funkcionirati neće određivati subjektivna stajališta, koje mjere ankete, nego objektivna istina koju mjere rezultati. Izabiremo predsjednika da nas vodi, a ne da se ravna prema našim stajalištima. Ovaj predsjednik ima više nego dovoljno uvjerenja da bi zemlju vodio u smjeru koji je najbolji za zemlju, i nije mu potrebno da obraća pažnju na besmislene ankete koje su bile Sveti Gral za njegovog prethodnika", piše Ben Barber.