AT-YU-KOMENTARI-Politika au 16.I.-ds-srbija AUSTRIJADER STANDARD16. I. 2003.Srpska tragedija"Treća je Jugoslavija poslije odcjepljenja Slovenije, Hrvatske, Bosne i Makedonije krnja država. Stvarnim odcjepljenjem male Crne Gore i
međunarodnim protektoratom u pokrajini Kosovu koja teži za neovisnošću, od tog ostatka države ostala je tek fikcija. Na ruševinama bi pod pritiskom Zapada ovaj tjedan trebala nastati nova država 'Srbija i Crna Gora'. Provizorij od tri godine da bi se spriječila opasna destabilizacija regije. Nitko - osim možda nekolicine birokrata u Bruxellesu - ne vjeruje da poslije četiri rata, preko 200 tisuća mrtvih i milijuna prognanih, nametnuta konstrukcija (ironično nazvana 'Solanija' po EU-ovom pregovaraču Javieru Solani), može postići obrat. Neriješeno i u dogledno vrijeme nerješivo nacionalno pitanje Srbije ostaje tempirana bomba. Hrabra predsjednica srpskog Helsinškog odbora Sonja Biserko, jedna od malobrojnih koja zahtijeva bespoštednu obradu srpskih ratnih zločina, nedavno je rekla da je svrgavanje Miloševića u listopadu 2000. 'tu i u svijetu urešeno aureolom. Zapravo su vojska i policija podupirale prevrat
AUSTRIJA
DER STANDARD
16. I. 2003.
Srpska tragedija
"Treća je Jugoslavija poslije odcjepljenja Slovenije, Hrvatske,
Bosne i Makedonije krnja država. Stvarnim odcjepljenjem male Crne
Gore i međunarodnim protektoratom u pokrajini Kosovu koja teži za
neovisnošću, od tog ostatka države ostala je tek fikcija. Na
ruševinama bi pod pritiskom Zapada ovaj tjedan trebala nastati nova
država 'Srbija i Crna Gora'. Provizorij od tri godine da bi se
spriječila opasna destabilizacija regije. Nitko - osim možda
nekolicine birokrata u Bruxellesu - ne vjeruje da poslije četiri
rata, preko 200 tisuća mrtvih i milijuna prognanih, nametnuta
konstrukcija (ironično nazvana 'Solanija' po EU-ovom pregovaraču
Javieru Solani), može postići obrat.
Neriješeno i u dogledno vrijeme nerješivo nacionalno pitanje
Srbije ostaje tempirana bomba. Hrabra predsjednica srpskog
Helsinškog odbora Sonja Biserko, jedna od malobrojnih koja
zahtijeva bespoštednu obradu srpskih ratnih zločina, nedavno je
rekla da je svrgavanje Miloševića u listopadu 2000. 'tu i u svijetu
urešeno aureolom. Zapravo su vojska i policija podupirale prevrat
da bi se riješile Miloševića i oprale sebe.'
Borba za vlast između predsjednika fiktivne Jugoslavije Vojislava
Koštunice u srpskog predsjednika vlade Zorana Đinđića, razočaranje
naroda što se životni standard za većinu nije popravio, doveli su do
raširene apatije. Skandal oko izvoza oružja Iraku (u vrijednosti od
tri milijarde dolara), pokazuje nesposobnost i nedostatak volje da
se osigura civilni nadzor nad vojskom, njezinom tajnom službom i
posebnim jedinicama. Činjenica da su se na ponovno propalim
predsjedničkim izborima pojavili samo umjereni i ekstremni
nacionalisti, pogibeljan je znak da se Srbija nije uistinu odvojila
od prošlosti.
Od stvaranja neovisne Srbije u XIX. stoljeću, po srijedi je bila
borba između osuvremenjivanja i europeizacije protiv
teritorijalnog širenja putem 'oslobađanja' područja izvan Srbije,
većinom nastanjenih Srbima, u Jugoslaviji pod srpskom prevlašću
ili u okviru velike Srbije. Oba su koncepta doživjela brodolom.
Milošević je zapravo bio politički izvršitelj onog agresivnog
srpskog nacionalizma čije je ideologijske temelje 80-ih godina
stvorio jedan dio duhovne elite.
Britanski povjesničar Erich Hobsbawm s pravom je upozoravao da
studije nacionalističkih ideologa koje se oslanjaju na laži i
anakronizme, mogu djelovati kao 'bombe'.
Srbi su dakako bili i žrtve, samo iz većinski albanske pokrajine
Kosova u Srbiji i Crnoj Gori ima više od 200 tisuća izbjeglica. Ali
srpski mit o žrtvama i dalje se njeguje. Na jednom simpoziju srpske
Akademije znanosti nedavno su duhovni podmetači požara
prosvjedovali protiv 'demoniziranja srpskoga naroda' koje provodi
Zapad. Poslije izgubljenog desetljeća, društveni proizvod po glavi
smanjen je na polovicu. Inozemna ulaganja iznose tek šestinu opsega
za Hrvatsku i dvadesetinu za Mađarsku.
Stara je Jugoslavija 1970. bila na istoj razini kao Portugal, sada
ekonomist Stamenković procjenjuje da Srbiji treba sto godina da
nadoknadi zaostatak. I u tomu je tragedija Srbije", zaključuje
komentator lista Paul Lendvai.