IT 14. I. IL PICCOLO - KORIDOR 5

ITALIJA IL PICCOLO 14. I. 2003. Koridor 5: Italija spremna ulagati u Sloveniju "Koridor 5? 'Apsolutno primaran'. Uporno to ponavlja doministar proizvodnih djelatnosti Adolfo Urso koji je u misiji u Ljubljani radi promicanja ulaganja 'tvrtke Italija' u Sloveniji. U prijestolnici u zagrljaju hladnoće (živa u termometru je u nedjelju dostigla minus 20) predstavnik talijanske vlade nastoji razbiti led slabo prikrivenog slovenskog opiranja ostvarenju paneuropske infrastrukture. 'Italija' precizira ministar, 'se angažirala razgovarati sa svim zemljama zainteresiranim za prolaz te cestovne i željezničke osi od temeljne važnosti, kako bi utvrdila stanje realizacije koridora 5 i procijenila kakav bi trebao biti talijanski doprinos, i u pogledu sredstava, kako bi se ubrzalo njegovu realizaciju'. 'Vršimo pressing na te zemlje, kao i u sjedištu EU-a, kako bi se koridor 5 (Venecija-Trst-Ljubljana-Budimpešta-Kijev), ali i koridor 8 (Bari-Drač-Skoplje-Sofija-Burgas-Varna) vratili u vrh europskih prioriteta'. U doministrovom rasporedu bilježi se gruba stvarnost da se nalazimo u strašnom zakašnjenju poglavito u odnosu na os zapad-istok koja ide sjeverno od Alpa (Stuttgart-Muenchen-Linz- Beč). 'Apsolutno moramo nadoknaditi', objašnjava Urso, 'kašnjenje od 10 godina koje smo nakupili u odnosu na os koja ide sjeverno od Alpa'. 'Mi smo toga svjesni', precizira, ' no toga mora biti i svjesna i Europa koja si nakon što je doprinijela pacifikaciji Balkana sada sigurno ne može priuštiti luksuz da ih ostavi prepuštene samima sebi'. No spram vatrenog sudjelovanja Ursa u problemima vezanim uz infrastrukture stoji očita hladnoća slovenskih čelnika. 'Imenovali smo naše članove koji će sudjelovati u miješanom talijansko-slovenskom povjerenstvu koje će trebati ocijeniti i analizirati teme u vezi koridora 5', ograničava se lakonski kazati ministrica gospodarstva, gospođa Tea Petrin, koja ni ne odgovara na pitanje o financijskom angažmanu Ljubljane u realizaciji cestovne i željezničke osi. To je preglasna šutnja koja ukazuje da slovenska vlada nema resurse za aktiviranje potrebnih ulaganja. Osim, međutim, stavke proračuna 2002- 2003. koja daje tolare potrebne za dovršenje autoceste Maribor-Graz koja je očito izvan koridora 5. 'Uz to se Slovenija', izjavljuje pomalo u nelagodi neizjašnjavanjem druge strane Urso, 'povezuje s pravcem koji se ostvaruju (os Stuttgart-Beč-Budimpešta bit će operativna 2006.)'. 'No nemojmo zaboraviti', odmah precizira, 'da je koridor 5 potreban i Ljubljani pošto predstavlja pristup tržištima bogatog talijanskog sjeveroistoka'. Italija, dakle, treba zasuči rukave, i kako tvrdi sam ministra 'dati dobar primjer. Radi toga smatram', dodaje, 'od temeljne važnosti zakon o infrastrukturama kojega je donijela talijanska vlada, i koji će ubrzo omogućiti gradnju obilaznice oko Mestra'. (...)'Ostaje nedvojbeno', naglašava Urso, 'da je potrebno napraviti sustav i u lučkom sektoru sjevernog Jadrana, s Trstom u prvom redu obzirom na sadašnju sinergiju s lukom Koper'. Što se pobliže tiče pitanja talijanskih ulaganja u Sloveniju (Italija je četvrta na listi zemalja ulagača no s apsolutno smiješnim obimom u odnosu na prve na listi na kojoj vodi Austrija) najveću novost predstavlja dobra bankarska potpora koju talijanski kreditni sustav počinje nuditi nakon kupnje instituta Imi-San Paolo Banke Koper i interesa Unicredita za jednu banku koja djeluju u mariborskoj regiji. S tom polaznom osnovom Italija je jučer postigla prihvaćanje obveze Ljubljane za olakšavanje birokratskih procedura za inozemna preuzimanja. Glede toga je Urso zatražio od ministra za okoliš s mandatom za infrastrukture, Janez Kopača, 'efektivnu liberalizaciju energetskog sektora' u zamjenu za veći talijanski uvoz struje, dok se sve više konkretizira pretpostavka naftovoda koji krećući od Crnog Mora, i prolazeći preko Hrvatske i Slovenije dolazi do naftnih terminala u Trstu. Urso nema dvojbi: 'Bolje biti u ovim zemljama dok se pripremaju pristupiti EU-u nego nakon što do priključenja dođe. Slovenija je uz to', precizira doministar, 'u tom pogledu posljednji prozor s pogledom na Balkan, i tu poduzetnici imaju veći 'know-how' glede bivših jugoslavenskih tržišta'. Slovencima, međutim, nedostaje kapital. Tako se jučer u Ljubljani počelo govoriti 'joint-venture- u' s talijanskim poduzetništvom (30.000 tvrtki registriranih u srednjoj i južnoj Europi) kako bi se zajedno još više istupilo na jugoistok i postalo pionirima današnjice i protagonistima sutrašnjice u procesu širenja EU-a koji bi ubrzo trebao uzeti u članstvo Bugarsku i Rumunjsku, no koji namiguje i Hrvatskoj i Srbiji', piše Mauro Manzin.