US IHT 1. I. 2003. KORIŠTENJE AMERIČKE MOĆI

i-Znanost/tehnologija-Ratovi SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 1. I. 2003. Korištenje američke moći "Čak i prije nego su boce šampanjca presušile u srijedu ujutro, realnost zlokobne nove godine postajala je očita u cijelom svijetu. Teroristička prijetnja se nije smanjila, a svijet je suočen s još dvije neposredne, veoma alarmantne krize u inozemstvu- jednom u Iraku, drugom u Sjevernoj Koreji. Dok se brojne zemlje žele distancirati od Washingtona, predsjednik George W. Bush i američki saveznici u Europi i Aziji u sljedećih će nekoliko tjedana morati usklađeno provesti složene diplomatske korake, ako žele izbjeći nezdravu mogućnost da Sjedinjene Države djeluju samostalno i nameću svoju volju drugim zemljama. Koliko god Washington želio obuzdati nuklearne ambicije Sjeverne Koreje dok ne započne sukob s Irakom, ne postoji način da se korejska kriza odgodi do pogodnijeg trenutka. Obje situacije zahtijevaju pažljivo odmjereni međunarodni odgovor koji uvelike ovisi o Vijeću Sigurnosti Ujedinjenih Naroda i bliskoj suradnji s američkim saveznicima i prijateljima. Novi svjetski poredak koji je često proglašavan od kraja Hladnog rata ali koji se tek treba materijalizirati može početi poprimati svoj oblik ako predsjednik Bush bude u stanju surađivati u skladu s čelnicima u Moskvi, Pekingu, Seulu, Tokiju, Rijadu, Parizu, Londonu i drugim prijestolnicama. Znakovi upućuju na to da se Washington bliži ratu s Irakom. Bushova odluka da pozove vojne rezerviste, njegova odgoda puta u Afriku koji je planiran za siječanj, činjenica da je poslao veliki mornarički brod-bolnicu u Indijski ocean, blizu Zaljeva, da se stalno gomilanje američkih borbenih snaga u regiji ni ne spominje - sve ovo upućuje na to da Bush vjeruje kako je diplomatskih rješenja sve manje. Iako Irak surađuje s inspektorima oružja UN-a, opći uvid u bagdadski program za izgradnju nekonvencionalnog oružja u najboljem je slučaju štur, a u najgorem lažan. Činjenica da nisu predočili sve podatke o svojim projektima za izgradnju nuklearnog oružja posebice uznemiruje. Bush mora iscrpiti sve diplomatske opcije prije nego što naredi američkim snagama da krenu u bitku. To znači da treba pažljivo procijeniti sljedeće izvješće Hansa Blixa, glavnog inspektora, krajem mjeseca, i obznaniti bilo kakve dojavne informacije koje pokazuju kako je iračka tvrdnja da ne posjeduje nikakvo oružje masovnog uništenja lažna. To znači i da bi se Bush trebao vratiti u Vijeće sigurnosti i tražiti eksplicitno ovlaštenje za korištenje sile, korak za koji su potrebni pristanak Rusije, Kine, Francuske i Britanije. To bi pomoglo ojačati međunarodnu podršku za ponovnu izgradnju Iraka u slučaju zbacivanja Saddama Husseina s vlasti. Jednadžba u Sjevernoj Koreji nije ništa manje složena. Osim u slučaju da Sjeverna Koreja napadne jednu od susjednih zemalja, Washington se mora oslanjati isključivo na ne-vojnu strategiju. Bushova nedavna izjava, da se kriza može riješiti 'mirno, diplomatskim putem' umirila nas je. Bushova vlada ne bi trebala samo gospodarski izolirati Sjevernu Koreju. Bolji način bio bi udružiti snage s Kinom, Rusijom, Japanom i Južnom Korejom u zajedničkoj diplomatskoj ofanzivi koja bi objasnila Sjevernoj Koreji da su njeni moćni susjedi voljni pomoći ako se ona odrekne svojih nuklearnih ambicija. Ovog puta, za razliku od 1994, Sjeverna Koreja će morati prihvatiti inspekcije u cijeloj zemlji kako bi uvjerila svijet da je zaista zapečatila svoje nuklearne reaktore, postrojenja za preradu plutonija i druga postrojenja za izradu bombi. Svijet će pomno pratiti Ameriku u sljedećih godinu dana. Ako Bush ne može pronaći način za suradnju s čelnicima kao što su Roh Moo Hyun, južnokorejski predsjednik, i ruski predsjednik Vladimir Putin, bilo kakav američki diplomatski ili vojni uspjeh bit će kratkog vijeka. Sjedinjene Države imaju ogromnu moć, no dugoročno, ona će biti korisna jedino ako se koristi uz samokontrolu", stoji u uvodniku The New York Times-a a prenosi ga list.