ZAGREB, 2. siječnja (Hina)- Jedan od najistaknutijih hrvatskih slikara Ivan Lovrenčić umro je jučer nakon kratke i teške bolesti u Kliničkom bolničkom centru Dubrava u 86. godini.
ZAGREB, 2. siječnja (Hina)- Jedan od najistaknutijih hrvatskih
slikara Ivan Lovrenčić umro je jučer nakon kratke i teške bolesti u
Kliničkom bolničkom centru Dubrava u 86. godini.#L#
U povodu slikareve smrti, pjesnik Luko Paljetak izjavio je da je
počeo s Lovrenčićem surađivati 1980., pišući o njegovoj izložbi
koja je te godine održana u Dubrovniku.
Svijet te izložbe Paljetak je usporedio s "Plavom sobom tete
Emilije", likom iz Krklečeve knjige "Cvijeće". Nakon toga Paljetak
je napisao monografiju o Lovrenčićevu stvaralaštvu, drugu nakon
Veselka Tenžere.
"Udubivši se u njegov opus, shvatio sam da mi je taj svijet blizak iz
nekoliko bitnih razloga od kojih je jedan poetičnost, koju je
Lovrenčić unosio u svaki potez, svaku crtu jer crta za njega nije
bila sredstvo, nego živo biće, suradnica i supatnica", izjavio je
Paljetak. Dodao je da je drugi razlog bio njegovo duboko shvaćanje
jezika - govora mrtvih stvari, njegova ljubav prema tim i takvim
stvarima.
Govoreći o suradnji na knjizi "Lapadski soneti Iva Vojnovića",
Paljetak je rekao da je bez ikakvog političkog paspartua uspio
spojiti hrvatski sjever i jug.
To je pjesnička knjiga dvojice stvaralaca koju su tako duboko
razumjeli svaki u svojoj sredini, zapravo univerzalni govor mrtvih
stvari.
"Povukla ga je za sobom njegova vječna crta u onom smjeru koji je
smjer svih smjerova", izjavio je Paljetak u povodu slikareve
smrti.
Lovrenčić je rođen 1917. u Svetom Križu Začretju. U mladosti je
radio u slikarnici Hrvatskoga narodnoga kazališta u Zagrebu, i
pohađao Akademiju likovnih umjetnosti (1936.- 1940). Profesori su
mu bili Lj. Babić, K. Hegedušić, O. Mujadžić i T. Krizman.
Dio ratnih godina Lovrenčić je proveo kao scenograf u splitskom HNK
i u Sarajevu.
Nakon rata vraća se u Zagreb, kratko vrijeme radi u Jadran-filmu kao
scenograf, a od 1950. postaje profesionalni slikar.
Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu bio je profesor crtanja
od 1972. do 1978. kada je umirovljen.
Likovna kritika ocijenila je da se njegovo stvaralaštvo odlikuje
spontanom i izražajnom linijom bliskom naivcima i pučkoj
ornamentici.
Radio je u olovci, tušu, ugljenu pojedina mjesta kolorirajući
akvarelom, srebrenim i zlatnim aplikacijama. Karakterističnim
izrazom crta mrtve prirode i interijere intimnoga i lirskoga
karaktera simboličnih poruka. Najpoznatije mu je djelo "Mrtva
priroda s raspelom" iz 1970., slijede tematski ciklusi "Muzika",
"Maske", "Erotika" i "Kiša" s prizorima na rubu fantastike i
stvarnosti. Izlagao je, uz ostalo, u Rijeci, Osijeku, Zagrebu,
Dubrovniku, Torinu, Tokiju i Bruxellesu.
Lovrenčić je objavio nekoliko grafičkih mapa s pjesmama vodećih
hrvatskih pisaca Krleže, Tadijanovića, I.G. Kovačića, Kaštelana i
drugih.
U zadnoj godini života vrlo kreativno je reagirao na tri teme, o
kojima je kritički pisao Luko Paljetak, a koje su kao ilustrirane
knjige objavljene u izdanju Nacionalne i sveučilišne knjižnice i
Nakladnog zavoda Matice hrvatske. Riječ je o Lovrenčićevim
crtežima kojima su popraćene knjige "Lapadski soneti Iva
Vojnovića", "Križni put" i "Nevjerna žena Federica Garcie Lorce"
koja je u tisku.
Pokop Ivana Lovrenčića obavit će se u nazočnosti članova obitelji.
(Hina) ta mc