DW 30. XII. 2002. NIJEMCI U KABULU

Radio Deutsche Welle - DW 30. 12. 2002 Njemačko-američki odnosi Pogibija sedmorice vojnika u Kabulu posljednja opomena: modernizacija i bolje opremanje Bundeswehra mora se odlučnije provoditi, piše Bernd Riegert Komemoracijom i misom zadušnicom održanom u stolnoj crkvi u Bonnu jučer su se obitelji, prijatelji i javnost oprostili od sedmorice Bundeswehrovih vojnika koji su 21. prosinca poginuli nakon što se u blizini Kabula tijekom izvidačkoga leta srušio njemački vojni helikopter. Nije to prvi put da su njemački vojnici poginuli u nekoj akciji u inozemstvu, ali nikada ih nije bilo toliko puno u jednoj nesreći - ukupno sedam. Zbog toga je i sućut njemačkih političara i Nijemaca i njihovo sudjelovanje u komemoraciji i bilo veće nego što je uobičajeno. K tomu još Afganistan kao žarište rata protiv terorizma plijeni posebnu pozornost svjetske javnosti. Pad helikoptera kod Kabula nameće niz pitanja na koja se na središnjoj komemoraciji u Bonnu nije odgovorilo, ali o kojima se mora raspravljati. Isplati li se angažman njemačkih vojnikinja i vojnika u akcijama izgradnje sigurnosnih sustava poput ovih u Afganistanu, na Kosovu ili u Bosni? Je li predmnijevani razultat UN-ovih misija vrijedan gubitaka ljudskih života? Što su zapravo tamo naši sinovi i kceri uopće tražili - stalno će se pitati obitelji i prijatelji poginulih? Savezni predsjednik Johannes Rau u svom je govoru pokušao odgovoriti na ta središnja pitanja. Bez njemačkog se prinosa miru i slobodi ne može. Bundeswehr svojim angažmanom u inozemstvu štiti i sigurnosne interese Njemacke. Pretežita većina njemačkog puka stoji iza tih akcija, s pravom je naglasio Rau. Ako njemačka država vojnike šalje u smislene akcije, mora se brinuti za optimalnu opremu, koja ne predstavlja nikakvu opasnost. Ima li Bundeswehr u Kabulu uistinu to što treba? To pitanje koje ne prestaje mučiti mora se razjasniti. Još od sredine devedesetih, no poglavito otkako je Gerhard Schr?der preuzeo dužnost saveznoga kancelara, Bundeswehr se koristi kao instrument vanjske politike - samo onaj tko u međunarodnim postrojbama ima vojnike, može nešto reci i suodlučivati. A Bundeswehr je predugo oklijevao učiniti korak od vojske ustrojene za teritorijalnu obranu prema vrlo mobilnim postrojbama za akcije. Već godinama je poznato da Bundeswehr treba suvremene transportne zrakoplove, helikoptere, protuzralne i druge sustave, međutim aparat je bio previše trom. Ministar obrane Rudolf Scharping i njegov konzervativni prethodnik Volker R?he štedjeli su na pogrešnom kraju. Smrt sedmorice vojnika trebala bi biti posljednja opomena da se modernizacija i opremanje Bundeswehra počne odlučnije i brže provoditi. Ako politika to nije u stanju učiniti, onda ne smije više vojnike slati u rizične akcije. U tom je slučaju politika moralni sukrivac. Savezni je predsjednik s pravom ukazao na to da svoje zdravlje i svoj život za dobru stvar u kriznim regijama ne riskiraju samo vojnici, nego i redarstvenici, vatrogasci i oni koji pružaju tehničku pomoć. Svake godine na vojnim vježbama ili u prometnim nesrećama u zemlji pogine više Bundeswehrovih vojnika nego u inozemstvu. Ali te žrtve nisu spektakularne. Ni obiteljima žrtava najnovije nesreće nije nikakva utjeha konstatacija kako je to rizik koji dolazi s pozivom. Riječi saveznoga predsjednika brzo su prestale odzvanjati. Strašna praznina obiteljima poginulih ostaje".