FR LIBERATION 31.12.02. O GLOBALIZACIJI I ZNANOSTI KAO NOVOJ RELIGIJI

FRANCUSKA LIBERATION 31. XII. 2002. Povratak Svetog Carstva "Zadnja sjednica skupine G8 u Kananaskisu (Kanada) od 25. do 27. lipnja 2002. svjedoči da se neslužbeni susret šesterih zemalja 1975. u Rambouilletu pretvorio u godišnji forum svjetske uprave. To više nije tek obična kontaktna sjednica kakvu je htio predsjednik Valery Giscard d'Estaing, jedan od glavnih državnika u svijetu. Danas G8 znači povratak obliku vladavine koja nosi oznaku svetosti: Sveto Carstvo službeno je ukinuto 1806., kada se Franjo II., pod Napoleonovim pritiskom, odrekao carske krune. G8 ga je oživio ponovno otkrivši njegovo nadahnuće. Sveto Carstvo seže u noć 2. veljače 962, kada je Oton u Rimu okrunjen za cara. Car vlada nekolikim kraljevstvima čiji je razlog postojanja ista katolička vjera i ista želja da se bore za nju. Sveto je Carstvo nastavak, na drukčiji način, Rimskog Carstva koje se obnovilo i promijenilo zahvaljujući njemačkoj tradiciji izbora vođe. Početkom XIV. stoljeća Dante definira Sveto Carstvo kao vlast koja duhovno, a to je papino područje, odjeljuje od svjetovnog, koje pripada caru. Caru vlast, papi ugled. Danas je svijet ponovno ujedinjen kao u doba srednjega vijeka. Različite su se države našle u nekoj vrsti nejasne konfederacije koju predvode Sjedinjene Države. Nju, koja je na vrhuncu moći, simbolizira G8 okupljen oko 'cara' raznih, najbogatijih monarha u svijetu. No što radi Sveto Carstvo u klubu koji je vrlo ograničen? Ne treba zaboraviti drugu stranu Svetog Carstva koju zastupa papinstvo. Danas je gospodarska znanost zamijenila religiju. Religija je ujedno i moral, tumačenje svijeta i potvrda da je ovaj svijet dolje podložan višem, nevidljivom svijetu. Gospodarska znanost s apologijom tržišta kao najizvrsnijeg regulatora života udaljuje se od vjere. Moral? Zarada je ta po kojoj se razlikuju najbolji i koja je njihova nagrada. Tumačenje svijeta? Ne daje ga više providnost, već tržište. Nije li Dante 1309. rekao u 'Gozbi' da je 'providnost prema nama često tajnovita, budući da ljudsko djelovanje često skriva svoje nakane od samih ljudi'. Kako u tome ne prepoznati nevidljivu ruku Adama Smitha? Taj gospodarstvenik u 'Bogatstvu naroda' iz 1776. kaže da svakog pojedinca 'nevidljiva ruka vodi ka ispunjenju cilja koji nipošto nije i njegov plan. Tražeći samo vlastiti probitak on često puno uspješnije radi za dobrobit društva a da tomu zapravo i ne teži'. Za pristaše tržišnog evanđelja, ljudi ne shvaćaju što rade, njihovo djelovanje, a da toga nisu svjesni, pridonosi ispunjenju većeg plana. To nam kaže i Hayek, otac neoliberalizma, kada nastoji na otkrivanju nepoznatih mogućnosti koje tržište nudi. On misli da je tržište red nastao sam od sebe, s nepredvidljivim, ali uvijek zadovoljavajućim rezultatima. Tržište je igra s pobjednicima i gubitnicima. Pravila igre ista su za sve. Ne možemo otkriti nikakvu nepravdu, jer društvo ne želi nanijeti štetu. Nezgodno je što u tom obrambenom govoru tržište ima ulogu providnosti: ono što se dogodilo, moralo se dogoditi. Tržište je poput prirodnog odabira vrsta i ne da se pobiti, budući da se ne dade ni dokazati. Ako je preživljavanje jedino mjerilo za prosudbu teorije o odabiru vrsta, onda je doista nepobitno. Ta se teorija ne može pobiti vlastitim mjerilima. Mjerilo tumačenja pripada teoriji. Filozof Karl Popper jako je isticao taj aspekt u definiranju znanstvene teorije. To ozakonjenje tržišta više pripada vjeri negoli znanstvenoj istini. U srednjem vijeku trebalo je osloboditi Svetu zemlju i osigurati slavodobitnu pobjedu Svete Biblije. Danas se svijet oslobodio od komunizma, a tržišna se radosna vijest može slobodno širiti. Kao i u Svetom Carstvu, zadaća je novog cara osigurati pobjedu Riječi. Ona nije izgubljena: gospodarska znanost sačuvala ju je u obliku slavljenja tržišta. Tako je nevidljivi svijet tržišnih zakona vrjedniji od zamaljskog svijeta. Globalizacija je nova nada koja se smiješi svima, pa i Africi. Ne zaboravimo ipak da su u Svetom Carstvu dva atributa potvrđivala svezu između duhovnog i svjetovnog - Mir i Pravda. Jesu li oni tu?", pita se Jean-Gabriel Bliek.