I na britanskom je otočju, baš kao i u sjevernoj Hrvatskoj, za božićni objed obavezna purica, no Britanci poštuju i 150-godišnju tradiciju postavljanja po jednog "crackera" uz tanjur svakoga gosta. "Cracker" je eksploziv skriven u tuljcima živih boja koji se pri otvaranju oglašavaju malom detonacijom zahvaljujući papirnatim trakicama natopljenima eksplozivnim prahom.
Običaj datira iz viktorijanskog doba, a eksplozivno iznenađenje sadrži još i šaljivi papirnati šešir koji se stavlja na glavu i ne skida do završetka večere, zatim mali poklon i vic, što smješniji to bolji.
Koliku skrb pojedini Europljani pokazuju za očuvanje tradicije svjedoči i postojanje Udruge za zaštitu Dresdenskog Stollena, tradicionalnog božićnog kolača, čiji će predsjednik Hans-Juergen Matzker ipak rado otkriti recept za spravljanje tog specijaliteta od dizanog tijesta, grožđica, sušene narančine kore, slatkog i gorkog badema, ruma i limunova soka.
Nakon što se ispeku štruce, Stollen se poškropi rastopljenim maslacom i šećerom te čuva na hladnome najmanje petnaest dana u glinenoj posudi ili umotan u platno.
Njemački susjedi Austrijanci njeguju običaj darivanja slatkih praščića srećonoša za novogodišnje blagdane. Prema bečkome Muzeju narodnih običaja i obrta, tradicija potječe od 'stare cure' koja je na dar primila živoga praščića urešenog srcem od zlatnoga papira, a nedugo zatim pronašla je muža.
Nekada se "Gluecksschweinchen" darivao za 11. studenoga, na Martinje kada se klalo prase, kušalo mlado vino i božićno pivo.
U pojednim seoskim krajevima Austrije, riža na mlijeku u kojoj se krije cijeli badem, još se uvijek poslužuje na kraju božićnoga objeda. Tko pronađe badem dobiva na dar marcipanskog praščića srećonošu.
Katkad taj kolačić-amajlija biva aromatiziran cimetom, klinčićem ili limunovim sokom, te preuzima različite oblike poput djeteline s četiri lista, mjeseca, zvijezde, ribe (kršćanskog simbola) ili ptice.
Španjolci na Božić objeduju i šunku, a posebice se cijeni iberska šunka, proizvod planinskog područja Sierra de Huelva u Andaluziji.
Unatoč povisokoj cijeni, gotovo sva šunka koja se odnjeguje u toj regiji završava u restoranima po cijeni od 50 eura za kilogram.
Jamon de Huleva (Šumka iz Huelve) je zaštitni znak šunke iberske svinje, endemske vrste Iberskog poluotoka. Ta svinja crne boje, katkad i riđe, hrani se uglavnom žirom "dehese", planinske ispaše u šumama hrasta plutnjaka i zelenog hrasta.
Za klanje, obradu i sušenje pri strogo određenoj temperaturi i vlazi skrbi se inspekcija koja redovito, bez najave, šalje veterinare u kontrolu prehrane nekih 400 uzgajališta koja imaju pravo nazivati se Jamon de Huelva.
U zadnjih deset godina vrtoglavo je porasla potražnja za iberskom šunkom, uglavnom zbog preporuka nutricionista koji se vraćaju tradiciji jer su prehrambene vrijednosti tog proizvoda bile hvaljene već u 10. stoljeću.
Francuzi se za Badnjak slaste plodovima mora (škampima, kamenicama, kapicama sv. Jakova), a za Božić specijalitetom 'foie gras', paštetom s juga Francuske i raznim vrstama mesa koje nisu baš na svakodnevnom jelovniku (srnetina, kozlić, nojevo meso, pijetao). Za desert se poslužuje nezaobilazan čokoladni kolač u obliku panja, "buche de Noel", mandarine, orasi i lješnjaci.