U utočištu Sv. Bernard, kolijevci te pasmine, redovnici Augustinci namjeravaju od sada više vremena posvećivati svojoj pastvi, a manje svojim vjernim pratiocima bernardincima. Njih 18 će biti prodani jedino onima koji će ih svake godine na ljeto vraćati na idilične alpske livade i pašnjake na 2.438 metara nadmorske visine. Redovnici, naime, ne žele nauditi turizmu, značajnom prihodu Švicarske, a turisti ne samo da žele vidjeti živuće simbole te alpske zemlje već se i uvjeriti da će pasmina opstati.
"Psi traže puno vremena i energije, a nas je samo četiri redovnika", rekao je brat Frederic, objašnjavajući da bernardinci, koji dnevno jedu po dvije kile mesa i odrasli teže oko 64 kilograma, nisu nikoga spasili u posljednjih 50 godina.
Moderna tehnologija ih je potisnula, pojašnjava brat Frederic, izražavajući užas saznanjem da se bernardinci kao poslastica služe na kuhinjskim stolovima u Kini.
Povijest te pasmine usko je povezana s prijevojem Sv. Bernard na kojem su Rimljani u čast boga Jupitera, na svom pohodu na sjever Europe, izgradili hram. Svoje stope u snijegu su tu ostavili i Karlo Veliki, Hanibal i Napoleon.
Utočište je na tom mjestu u 11. stoljeću dao izgraditi sam sveti Bernard koji je doveo redovnike kako bi pomagali putnicima i spašavali žrtve lavina. Psi su sve do nedavno bili od neprocijenjive važnosti. "Čak i s dva do tri metra novog snijega mogli su pronaći siguran put za ljude, a spretno i brzo su otkrivali putnike zatrpane lavinom", pričaju redovnici.
Bernardinci su tijekom nekoliko stoljeća spasili oko 2.500 putnika namjernika i avanturista.