Tekst izmjena Zakona predstavnici stambenih štedionica i resornog ministarstva usuglasili su još početkom godine, a iz Ministarstva financija stigla su uvjeravanja da će zakonski tekst uskoro u proceduru, rekao je Vallant na današnjem susretu s hrvatskim novinarima u sklopu Međunarodnog kongresa “Financiranje stanogradnje u tranzicijskim zemljama i zemljama u razvoju” u Berlinu.
Prema postojećem Zakonu, minimalno razdoblje štednje prije odobrenja stambenog kredita iznosi 24 mjeseca.
Međufinanciranjem klijent odmah dobiva siguran i povoljan kredit s garancijom da će nakon dvije godine stambeni kredit biti preveden na kredit s fiksnom kamatom od 6 posto, ili manje. Krediti međufinanciranja su kratkoročni i traju u prosjeku dvije godine te se automatski pretvaraju u stambeni kredit stambene štedionice.
Mogućnost međufinanciranja, ističe Vallant, omogućila bi veću atraktivnost stambene štednje, ubrzala i pojeftinila taj proces te za sobom “povukla” niz pozitivnih utjecaja na gospodarstvo.
Samo RSŠ raspolaže s oko dvije milijarde kuna depozita, a zbog činjenice da im sadašnji Zakon omogućava da taj novac ulažu samo u državne obveznice proizlazi da se od građana novac dijelom ponovno slijeva u državnu blagajnu, kazao je.
Potpredsjednik Europskog udruženja stambenih štedionica, jednog od organizatora kongresa, Herbert G. Pfeiffer naglasio je da krediti za međufinanciranje postoje u gotovo svim europskim zemljama, posebice onima koje su prošle isti gospodarsko - politički put, odnosno tranzicijski proces.
O njihovu značaju u sustavu stambene štednje govori i podatak da krediti za međufinanciranje, primjerice, u Češkoj čine 85 posto kreditnog portfelja. Pfeiffer je iznio i primjer Njemačke, u kojoj milijardu eura uloženih u stanogradnju sa još 2,5 milijarde eura potiče popratne sektore.
Komentirajući neke glasine o mogućem ukidanju poreznih olakšica za korisnike stambenih kredita, predstavnici RSŠ-a su ocijenili kako to u ovom trenutku ne bi bio “pametan potez”. Ističu, naime, kako iskustva razvijenih zemalja pokazuju da je u zemljama u kojima se porezno stimulira rješavanje stambenog pitanja ili stanogradnja 95 posto stambenog prostora u vlasništvu samih stanara, a kao primjer navode SAD i Nizozemsku. U zemljama bez takve stimulacije, pak, većina je stambenog prostora iznajmljena.
Kongres u Berlinu organizirali su Organizacija UN-a za ljudske nastambe UN-HABITAT i Europsko udruženje stambenih štedionica, a okupio je nekoliko stotina sudionika iz brojnih zemalja svijeta, s ciljem raspravljanja novih sustava financiranja stanogradnje, poboljšavanja postojećih mogućnosti, kao i razmjene iskustava.