Svečanost je uživo prenosila švedska televizija, a na njoj je uz kraljicu sudjelovao i kralj Carl Gustaf, pokrovitelj projekta.
Brod je bio dio flote švedske Istočnoindijske kompanije, osnovane 1731., a plovio je na liniji za Kinu.
Na povratku iz Kantona (danas Guangzhou), 12. rujna 1745., zbog nepoznatih se razloga nasukao i potonuo unutar goeteborške luke.
Većina članova posade preživjela je nesreću, a dio vrijednog tovara čaja, začina i svile spašen je nedugo nakon potonuća. Tijekom 19. stoljeća iz olupine broda izvađeno je 140 tona kineskog porculana, a 1906. i 1907. nova ronilačka oprema omogućila je vađenje oko 3.000 komada porculana i većih količina drva korištenog za izradu namještaja, nakon čega je brod prekrio zaborav.
Godine 1984. ponovo su ga otkrili ronioci ratne mornarice, a između 1986. i 1993. pomorski arheolozi spasili su opremu i ostatak tereta.
Skupina entuzijasta došla je na zamisao o izgradnji replike i ponavljanju tradicionalne rute broda, te je 1993. s tim ciljem osnovala tvrtku.
Nadajući se uspješnim pokusnim plovidama idućeg proljeća, organizatori planiraju u listopadu 2005. podići jedra u Goeteborgu kako bi do Gaungzhoua i Šangaja u Kini stigli u lipnju 2006.
Goeteborg bi na putu trebao pristati u španjolskoj luci Cadiz, u brazilskom Recifeu, Cape Townu u Južnoj Africi, Fremantleu na zapadu Australije, te u indonezijskoj prijestolnici Džakarti, prije no stigne do kineskih obala.
Replika je izgrađena za 80 članova posade uključujući 50 kadeta koji će se mijenjati u navedenim lukama.
Goeteborg je građen sukladno tradicionalnim brodograđevnim metodama, ali uz uporabu modernog alata.
U usporedbi s originalnim plovilom izgrađenim 1738. dizajneri su podigli razinu paluba za 10 cm, kako bi ih prilagodili današnjoj prosječnoj visini u odnosu na onu iz 18. stoljeća.
Duljina broda je 40, a glavnog jarbola 47 metara, dok mu ukupna površina jedara iznosi 1.960 četvornih metara. Za razliku od originala opremljen je motorima te najsuvremenijom komunikacijskom i navigacijskom opremom.