Rođen je 7. listopada 1945. u Sisku, gdje se radijskim novinarstvom počeo baviti još za srednjoškolskih dana. Od 1972. je stalni suradnik Radio Zagreba, a naročito se ističe kao urednik i voditelj zanimljivih, novinski vrlo zahtjevnih, višesatnih sportskih emisija Hrvatsko radija tijekom vikenda. Pratio je Olimpijske igre u Barceloni i Atlanti, Mediteranske igre u Francuskoj.
Još u subotu, 28. kolovoza, Branko Kanižaj je cijeli dan proveo kao dežurni novinar u sportskoj redakciji Hrvatskog radija vodeći emisiju sportsko poslijepodne. Smrt ga je zatekla na rekreativnom trenignu na stadionu NK Segeste, gdje je gotovo svakodnevno rekreativno vježbao, oporavljajući se od moždanog udara pretrpljenog 2001. godine. Tijekom treniga mu je pozlilo i kolima hitne pomoći je prebačen u sisačku bolnicu, gdje su liječnici sat vremena pokušavali reanimirati njegovo srce.
Novinarsku svestranost i snalažljivost iskazao je i za Domovinskog rata, kad se javljao s radijskim i televizijskim izvješćima o ratnim zbivanjima na Banovini, Pounju, Posavlju i Pokuplju.
Branko Kanižaj dobio je 1997. godine Godišnju nagradu za radijsko novinarstvo Hrvatskog zbora sportskih novinara (HZSN), a nositelj je Spomenice Domovinskog rata 1991., odličja Bljesak i Oluja, te sportske Nagrade grada Siska.
Datum i mjesto pokopa Branka Kanižaja bit će naknadno objavljeni.