"Većina takvih država započinje s mnogo manje snažnim temeljima", izjavila je Anne Krueger, prva zamjenica izvršnog direktora te financijske institucije. "One se bore s fiskalnim i ostalim makroekonomskim pritiscima, koji bi bili dovoljno teški i bez demografskih promjena. Nemaju prostora za disanje koje zakašnjele demografske promjene mogu zahtijevati. Trebaju sada poduzeti akcije izlječenja kako bi stvorile bolje fiskalne pozicije u vrijeme trenutno neobično dobrog globalnog gospodarskog okruženja".
Demografija, odnosno istraživanje promjena u populaciji, a posebno toga kako one utječu na reformu zdravstva i mirovinskih sustava kako bi ih se pripremilo za rastući udio starijeg stanovništva, tema je ovogodišnjeg okupljanja središnjih bankara iz cijeloga svijeta.
Neki od sudionika istaknuli su da dodatne promjene s kojima su suočene siromašnije države proizlaze iz činjenice da njihovi mladi i najobrazovaniji građani često migriraju u industrijski razvijene države gdje mogu više zaraditi, kreirajući tako u domovini "sušu mozgova".
Predsjednik američke središnje banke Alan Greenpan izjavio je da američki zakonodavci trebaju poduzeti mnogo žešće mjere, uključujući i moguće povećanje dobne granice za korištenje punih mirovina u uvjetima rastućeg proračunskog manjka.
Krueger je kazala da mnoge zemlje u razvoju koje posuđuju od MMF-a, imaju razine zaduženosti koje uvelike premašuju one industrijskih država te da nisu iskoristile prednosti trenutnih niskih kamatnih stopa i globalne ekspanzije da smanje zaduženost. Iako se problem starenja stanovništva mnogo češće povezuje s razvijenim zemljama, on ustvari predstavlja ozbiljniji izazov zemljama u razvoju.
Krueger je istaknula da Indija ima proračunski manjak koji premašuje 10 posto BDP-a, što je nazvala "uzrokom značajne zabrinutosti". Nasuprot njoj, Turska ima višak od šest posto, a Brazil, jedan od najvećih zajmoprimatelja od MMF-a, obvezao se na proračunski višak ove godine od 4,25 posto BDP-a.
Ali, kazala je, u mnogim zemljama u razvoju postoje problemi s prikupljanjem poreznih prihoda, korupcijom te osiguravanjem mirovina i ostalih beneficija koje nisu disproporcionalne prema bogatima, kojima su i manje potrebne. MMF i ostale globalne financijske institucije čine sve kako bi potaknule nužne fiskalne reforme, no postoje i granice do kojih mogu ići.
"Možemo ih upozoriti na probleme s kojima se suočavaju, ponuditi savjet i kako na to odgovoriti; nagovoriti ih na hitnu akciju te upozoriti na posljedice odgode rješavanja problema. No, u konačnici, rješavanje izazova s kojima se suočavaju građani i zakonodavci tih država ovisi o njima samima", izjavila je.