"Postalo je sasvim jasno da je Rudolfova doktrina postala platforma hrvatske politike prema Sloveniji. Nakon što je poslije lanjskih izbora voditelju nacionalističkih populista Ivi Sanaderu uspjelo sastaviti manjinsku vladu svakom je realnom poznavatelju moralo biti jasno da će u predstojećem razdoblju jedan od nosećih stupova hrvatskog nacionalističkog pokreta biti izazivanje napetosti u odnosima sa Slovenijom. No, to je očito promaklo onima koji oblikuju slovensku vanjsku politiku", piše u svom prilogu Davor Gjenero.
Gjenero je sa svojim prilozima u rubrici "Gostujuće pero" čest analitičar slovensko-hrvatskih odnosa u vodećem slovenskom listu zadnjih nekoliko godina, a njegovi prilozi obično se pojavljuju u fazi zaoštravanja odnosa. Kako piše Gjenero, imenovanje Rudolfa za osobnog savjetnika ministra vanjskih poslova Žužula dovelo je do "preimenovanja" Piranskog zaljeva u Savudrijsku valu (zbog čega je Slovenija nedavno diplomatski prosvjedovala), a Rudolf inzistira na "crti sredine" u zaljevu i tvrdi da nema "posebnih povijesnih okolnosti" prema UN-ovoj konvenciji o pravu mora na osnovi kojih bi Slovenija mogla zahtijevati drukčiju delimitaciju ili cijeli zaljev.
"Imenovanje Rudolfa političkih savjetnikom isto je kao da bi slovenski ministar vanjskih poslova kao savjetnika za odnose s Hrvatskom angažirao Zmagu Jelinčiča" - piše Gjenero. Paradoksalno je, navodi se u prilogu, da je Slovenija već unaprijed "platila dekompenzacijsku cijenu" pristavši na sporazum o malograničnom prometu i suradnji (SOPS) bez kojega bi Hrvatska sada od Slovenije i EU bila "odvojena schengenskim zidom" iako su imenovanje Rudolfa, teorija o Sloveniji kao geografsko prikraćenoj državi i sadašnji incidenti u Piranskom zaljevu dokaz da je Hrvatska odstupila od parafiranog sporazuma Drnovšek-Račan i da se priprema na arbitražu.
Nedavni sastanak predsjedatelja međudržavnog povjerenstva za SOPS, kad je Hrvatska zatražila da Slovenija odstupi od policijskog nadzora Piranskog zaljeva diplomatski je incident na tragu "Tuđmanove politike prema Sloveniji", ocjenjuje Gjenero. "Kad bi Slovenija na to pristala, našla bi se u istim problemima u kojima je sada Hrvatska kad pokušava dokazati da joj pripadaju riječni otoci (ade) na Dunavu. Ti su otoci po katastru njeni, ali je policijsku kontrolu u vrijeme Jugoslavije vršila policija iz Bačke Palanke u Vojvodini", napominje Gjenero.
Slovenija lobiranjem preko stranaka povezanih s europskim strankama mora prekinuti svoj "do sada naivni optimistički pristup", ali bez patetike i iskorištavanja pitanja granice u unutarnjoj politici. "Sa Sanaderovom vladom Hrvatska zapravo postaje neuralgičnom točkom europske stabilnosti. Slovenski stranački voditelji, koji su svi odreda dio europskih političkih asocijacija, trebali bi na (otvorena pitanja) oprezno upozoriti svoje stranačke kolege u Uniji, a ne s time izlaziti u slovensku javnost", navodi Gjenero u zaključku analize o slovensko-hrvatskim odnosima.