Na taj je način, prema istom načelu, jer trebalo je samo pronaći dva svjedoka, te uz malo drugačije nijanse, tvrdi se u članku, "lažnim svjedočenjem pred sudom Srbima oduzeto 15 tisuća stanova". Je li to bilo poznato hrvatskom premijeru Ivi Sanaderu kada je početkom godine potpisao sporazum s Miloradom Pupovcem iz Samostalne demokratske srpske stranke, prema kojemu će se Srbima iz Hrvatske do srpnja ove godine, vratiti zauzete kuće i stanovi, pita autor članka ocjenjujući kako to u većini slučajeva nije izvedivo jer mnogi srpski stanovi nisu samo useljeni od strane trećih osoba, nego su sudskim putem novi stanari nabavili i papire o vlasništvu.
Imovina hrvatskih Srba koji su 1991. godine izbjegli u krajinu ili Srbiju otimala bi se tako da se uselilo u stan izbjeglog Srbina, poslije nekoliko mjeseci bi se pokrenula tužba protiv vlasnika, primjerice uz tvrdnju da je ovaj stan prodao, a kako se neobaviješteni vlasnik ne bi odazivao na sudski poziv dodjeljivao bi mu se pravni zastupnik, tvrdi se u članku. Imenovani pravni zastupnici nakon što bi sud dodijelio stan hrvatskom vlasniku nisu nikada ulagali žalbe, nastavlja autor opisujući jedan slučaj Srbina koji je iz Osijeka 1991. godine izbjegao u Novi Sad, Veselina Šarića, kao "obrazac po kojem se otimala imovina Srbima u Hrvatskoj".