Ovogodišnjoj posjećenosti kampova, po riječima Sladoljeva, nije naudilo loše vrijeme, ali je i u njima, kao i u cijelom hrvatskom turizmu u lipnju i dijelu srpnja zabilježena "rupa" koja je, po riječima Sladoljeva, bila neuobičajeno jaka zbog kasnijeg početka praznika u nekoliko njemačkih pokrajina. Kako Nijemci čine oko 35 posto ukupnih kamp gostiju u Hrvatskoj njihov se nedolazak u lipnju i dijelu srpnja negativno odrazio i na ukupnu posjećenost kampova u tom dijelu sezone.
U ovogodišnjem je lipnju, po podacima Državnog za voda za statistiku, u kampovima boravilo 9 posto manje gostiju nego u istom lanjskom mjesecu (njih 441,4 tisuće), a pad od 3 posto u lipnju je zabilježen i sa 2,5 milijuna noćenja.
Situacija se ipak nešto popravila nakon 20. srpnja i s početkom kolovoza, kada je u kampove došlo više Nijemaca, Austrijanaca, Talijana, Slovenaca i Nizozemaca, koji čine 80 posto ukupnog hrvatskog kamping prometa. No, kako kaže Sladoljev, i s tih je tržišta u u sedam mjeseci bilo manje gostiju nego lani (Nijemaca i Slovenaca po 10 posto manje, Austrijanaca 5 posto manje, Talijana 6 posto manje, Nizozemaca 2 posto manje). Za razliku od tih gostiju Sladoljev ističe "lijepi trend" iz svih skandinavskih zemalja, posebno Danske, iz koje je u kampovima zabilježeno 50 posto više gostiju nego lani te 20 postotni porast kampista iz Francuske.
Promatrano po jadranskim regijama, u sedam mjeseci i ove godine najviše noćenja kampista bilo je u Istri, 3,5 milijuna, ali ta regija cijelo vrijeme bilježi 2 do 3 posto manje noćenja nego lani. Sladoljev to pojašnjava repozicioniranjem ponude istarskih kampova zadnje dvije godine na višu razinu, što u nekim slučajevima prati i neopravdano podizanje cijena u odnosu na kvalitetu. Ipak to je razlog, drži Sladoljev, što će kampovi u Istri unatoč manjem broju noćenja, financijski proći bolje nego lani.
Kampovi na Kvarneru su sa 1,5 milijuna noćenja bili manje-više na prošlogodišnjoj razini, dok su porast jedino zabilježili kampovi u Dalmaciji, od 5 do 6 posto, sa 1,3 milijuna noćenja. Ti su kampovi po cijeni nešto povoljniji od istarskih, što je i razlog, kaže Sladoljev, da su se neki istarski kampisti "preselili" u Dalmaciju. Kao problem kampinga u Dalmaciji Sladoljev navodi da se to tamo još ne shvaća kao poseban proizvod koji traži i pravi menadžment, zbog čega se dosta profita iz kampova ne vraća u kamp nego ulaže u hotele. To se posebno odnosi na velike hotelske sustave, koji u svom sastavu imaju kampove.
Ovogodišnja ulaganja u oko 170 kampova od oko 20 milijuna eura Sladoljev drži nedostatnim, jer je većina toga iznosa, 10 do 15 milijuna eura, utrošena samo na tekuće održavanje (za kvarove, popravke, uređenje zelenila i slično).
Stoga, za bolji razvoj hrvatskih kampova uz veća ulaganja Sladoljev naglašava i potrebu segmentiranja njihove ponude za određene skupine (obitelji, mladi, sportaši, umirovljenici, školska djeca i slično). To su u zemljama Europske unije učinili već gotovo svi kampovi, a hrvatski će jedino tako uspjeti održati svoju konkurentnost na euro tržištima. Za tim je potreba i veća ako se zna da su hrvatski kampovi ove godine, po analizi uglednog njemačkog Autokluba ADAC-a, negdje na sredini po sadašnjoj kvaliteti, ali zato po cijenama treći po skupoći, iza Danske i Italije.