Sabor je, naime, raspravio prijedlog zakona o uzimanju i presađivanju dijelova ljudskog tijela (organa, stanica i tkiva) koji su u prvom čitanju poduprli svi klubovi.
Na darivanje organa u Hrvatskoj čeka oko 1500 ljudi, više od polovice dulje od pet godina, kaže Vladin predstavnik Veljko Božikov.
Dragutin Lesar tome dodaje da na presađivanje bubrega čega gotovo tisuću osoba, srca 20-ak, na presađivanje jetre 60-ak osoba itd.
Čak trećina ljudi na listi se nalazi duže od šest godina što pokazuje da je odnos potrebe i obavljenih presađivanja daleko od onog što je Hrvatskoj potrebno, kaže HNS-ov zastupnik.
Predlaže da se suglasnost za darivanje organa navede u zdravstvenoj iskaznici, a da se u slučajevima kad darovatelj organa ne može suvislo odlučivati suglasnost prvo traži kod bračnog druga ili djeteta, a tek potom od roditelja, kako traži Vlada.
Željka Antunović (SDP) zauzima se da se zakonom predvide iznimke, a ne da bude pravilo da organe mogu uzimati samo ustanove koje obavljaju i presađivanje, s obzirom da ima niz specifičnih slučajeva u kojima se to pravo ne bi moglo poštivati.
Osnovnim postulatom Vladina prijedloga Božikov je označio da se svako uzimanje i presađivanje može obaviti samo ako je medicinski opravdano, odnosno ako je to najpovoljniji način liječenja.
Po tom prijedlogu, uzeti dijelovi tijela dodjeljivali bi se primatelju temeljem nacionalne liste čekanja, u skladu s jasnim, objektivnim i opće prihvaćenim medicinskim kriterijima,
Presađivanje bi se smjelo obaviti samo uz pisanu suglasnost primatelja, a ako nije sposoban za rasuđivanje ili je maloljetan suglasnost bi davale njemu bliske osobe.
Organ ili tkivo ne bi se mogli uzeti ako postoji opasnost za zdravlje darivatelja, a dijelovi tijela smjeli bi se uzeti samo osobi punoljetnoj osobi sposobnoj za rasuđivanje.
O uzimanju organa od živog darivatelja odlučivalo bi etičko povjerenstvo ustanove u kojoj se presađivanje planira.