"Časni sude, želim ovdje javno izraziti iskreno i duboko žaljenje za svaku žrtvu koja je bila rezultat nesretnog sukoba koji se desio između Bošnjaka-Muslimana i Hrvata u Lašvanskoj dolini 1993. godine. Svjestan sam da ovo žrtvama neće pomoći ali se nadam da će njihove obitelji i prijatelji ovo prihvatiti kao iskreno žaljenje", rekao je Čerkez.
Kazao je da je kao Hrvat iz BiH i pripadnik HVO-a "posramljen i povrijeđen" činjenicom da je HVO na području Lašvanske doline odgovoran za nekoliko zločina, prije svega za zločin u Ahmićima.
"Ne prihvaćam kolektivnu krivnju kao osnov za presudu, ali prihvaćam moralnu odgovornost za događaje koji se nisu smjeli dogoditi", naglasio je Čerkez.
Pred peteročlanim Žalbenim vijećem ICTY-a, kojim je predsjedao sudac Wolfgang Schomburg, u srijedu je završena trodnevna rasprava o žalbi Čerkeza (45) i prvooptuženog Darija Kordića (44), bivšeg političkog čelnika Hrvata u srednjoj Bosni, na presudu kojom su 26. veljače 2001. osuđeni na 15, odnosno 25 godina zatvora. Osuđeni su za zločine protiv čovječnosti, kršenja ratnog prava i običaja te teške povrede Ženevskih konvencija počinjenih tijekom kampanje progona Bošnjaka u Lašvanskoj dolini 1992-94., koja je kulminirala pokoljem 116 civila u selu Ahmići, 16. travnja 1993.
Kordićevi su branitelji u žalbi zatražili njegovo oslobađanje svih optužbi, tvrdeći da mu nije osigurano pravično suđenje te da mu nije dokazano sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu i uloga nalogodavca zločina, dok je Čerkezova obrana tražila odbacivanje većine od 15 inkriminacija za koje je osuđen i razmjerno smanjenje kazne.
Za jednu od inkriminacija, za korištenje Bošnjaka kao živog štita, i optužba je potvrdila da u presudi nema činjeničnih nalaza, pa će po njoj sigurno biti oslobođen krivnje.
Optužba je tražila znatno duže kazne za obojicu okrivljenika te za Čerkeza dodatnu osuđujuću presudu za Ahmiće.
Čerkez je u svom obraćanju sucima naglasio da je u kritičnim danima od 16. do 21. travnja njegova brigada bila raspoređena kod sela Krušćica, južno od Ahmića, što je utvrdilo i prvostupanjsko vijeće oslobodivši ga optužbi za taj zločin, koji je bio središnja točka tijekom 240 dana suđenja 1999. i 2000. godine.
Naveo je kako je 16. travnja njegov nadređeni, general Tihomir Blaškić, izdao "pisane zapovjedi svim postojećim postrojbama HVO-a na području Viteza, s precizno utvrđenim zonama odgovornosti za svaku postrojbu".
"Nisam ja izdao te zapovjedi. Čak štoviše, nikada, ama baš nikada, nisam izdao zapovjed Vitezovima ili 4. bojni Vojne policije", dodao je Čerkez spominjući nazive postrojbi koje su, navodno, izvršile pokolj u Ahmićima.
Zapovjednik 4. bojne Vojne policije HVO-a Paško Ljubičić u pritvoru ICTY čeka suđenje, a zapovjednik Operativne zone srednja Bosna general Blaškić odluku Žalbenog vijeća na presudu kojom je osuđen na 45 godina zatvora.
Kordić nije iskoristio mogućnost da se obrati žalbenom vijeću, već je rekao da se su svemu slaže s onim što su u žalbi i tijekom rasprave o njoj iznijeli njegovi odvjetnici Stephen Sayers, Turner Smith i Mitko Naumovski.
Njihova je glavna teza u raspravi o žalbi bila da Kordić nije imao nikakvu ulogu niti ovlasti u zapovjednom lancu HVO-a, već je kao politički čelnik imao samo političku odgovornost. Pritom su ponavljali mnoge od dokaza iznesenih na suđenju, koji u presudi nisu prihvaćeni, ali i neke nove kao što je svjedočenje Blaškića na zatvorenoj sjednici s njegovog suđenja da Kordić nije imao ništa s vojnim operacijama i da mu nije bi nadređen.
Tužitelj Norman Farrell kazao je da je Blaškić u žalbenom postupku izmijenio izjave o ulozi Kordića te istaknuo da je raspravno vijeće u presudi na nizu primjera jasno utvrdilo da je Kordić imao vodeću ulogu u Lašvanskoj dolini premda formalno nije bio u zapovjednom lancu HVO-a. U obrazloženju presude navodi se da je bio "gospodar života i smrti u Lašvanskoj dolini".
"Za operativni dio bio je zadužen Blaškić a za planiranje Kordić", citirala je tužiteljica Helen Brady opis koji je na suđenju dao jedan časnik UNPROFOR-a. Pozivajući suce da Kordiću odrede znatno dužu kaznu od prvostupanjske, Brady je ocijenila "kako ne bi trebalo biti velikog dispariteta između konačnih kazni Kordiću i Blaškiću".
Odvjetnik Sayers odbacio je uspoređivanje tih dviju kazni kao irelevantno, no tužiteljica je ustvrdila kako ne bi trebalo biti "bitnih nepodudarnosti" kada je riječ o dvojici optuženika u istom slučaju.
Blaškić je za zločine HVO-a osuđen po zapovjednoj odgovornosti, a Kordić po individualnoj zbog "povezanosti sa zločinima". On je osuđen kao "izvršitelj koji je u bijelim rukavicama stajao iza izvršitelja", rekla je Brady.
Predsjedavajući sudac Wolfgang Schomburg, zaključio je raspravu riječima da ne može obećati ništa u pogledu vremenskog okvira za presudu jer je riječ o vrlo složenom slučaju i u interesu je svih da odluka Žalbenog vijeća bude što preciznija, za što će trebati vremena. Praksa ICTY-a govori da se presude Žalbenog vijeća obično objavljuju nakon dva do tri mjeseca, a s obzirom na izrečenu opasku realno ju je očekivati nakon ljetne stanke u radu suda.