"Predlažemo da Čerkez bude oslobođen za sve točke optužnice, jer je njegovo pravo na pošteno suđenje povrijeđeno u toj mjeri da bi jedino poništenje presude popravilo stvar", rekao je na raspravi o žalbi branitelj Božidar Kovačić.
Čerkez je presudom od 26. veljače 2001. proglašen krivim za 15 od 22 točke optužnice a za sedam je oslobođen.
Proglašen je krivim po osobnoj i zapovjednoj odgovornosti za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine počinjene napadima njegove brigade na Bošnjake u Vitezu, Starom Vitezu i selu Donja Večeriska, a oslobođen je odgovornosti za napad na Ahmiće, u kojem je 16. travnja 1993. ubijeno 116 civila.
Prvooptuženi u istome predmetu Dario Kordić, bivši predsjednik HDZ-a BiH i potpredsjednik tzv. Herceg Bosne, osuđen je na 25 godina zatvora zbog planiranja, poticanja i naređivanja progona Bošnjaka u Lašvanskoj dolini 1993., poglavito zbog pokolja u Ahmićima.
Čerkezov branitelj Goran Mikuličić osporavao je zaključke raspravnog vijeća da je sukob Bošnjaka i Hrvata u srednjoj Bosni bio međunarodnog karaktera zbog "interveniranja Hrvatske sa svojim jedinicama i ostvarivanja kontrole nad HVO-om", što je za posljedicu imalo osudu Čerkeza u pet točaka za povrede Ženevskih konvencija.
Naglasio je da taj zaključak ne odgovara stvarnom stanju jer u Lašvanskoj dolini nije bilo dijelova jedinica Hrvatske vojske, već ih je bilo u susjednom području Gornjeg Vakufa i Prozora, a između je neprohodni planinski masiv.
Te su snage bile u BiH temeljem sporazuma Tuđman-Izetbegović iz srpnja 1992. Zbog zajedničke obrane od Srba, RH i BiH nisu ni u jednom trenutku sukoba prekinule diplomatske odnose, a sva logistička i humanitarna pomoć za BiH išla je preko Hrvatske, kazao je Mikuličić.
"Koja bi to država koja je intervenirala u drugoj državi, toj zemlji dostavljala oružje i hranu, zbrinjavala ranjenike i izbjeglice. O tome je apsurdno govoriti", naglasio je.
Napominjući kako su neki sukobi u BiH imali međunarodni karakter ali to sigurno nije bio slučaj u Lašvanskoj dolini, raspravnom vijeću je zamjerio da je redefiniralo čl. 4 Ženevskih konvencija i primjenilo pravo na štetu optuženika, jer je za utvrđivanja karaktera sukoba koristilo blaži kriterij "sveukupne kontrole" primijenjen u predmetu Tadić, a ne striktniji kriterij "efektivne kontrole" iz predmeta Nikaragva, Međunarodnog suda pravde (ICJ).
U kratkoj raspravi sa sucem Faustom Pocarom, podsjetio je da je ICTY ad-hoc sud koji ne može stvarati presedane u međunarodnom običajnom pravu za razliku od ICJ-a, koji primjenom kodificira i stvara međunarodno pravo.
Odvjetnik Mikuličić također je ukazao na neravnopravne uvjete koje je obrana imala glede obznanjivanja dokaza, roka za pripremu završne rijeći, kao i na činjenicu da je Čerkez prisiljen odustati od svjedočenja u svome predmetu.
Kovačić je zatražio da se Čerkezu smanji opseg kaznene odgovornosti i kazna zbog niskog standarda činjeničnih nalaza, odnosno da se oslobodi po još šest točaka jer mu odgovornost nije dokazana "Izvan razumne sumnje" .
Odvjetnici su ukazali i na nepouzdanost krunskog svjedoka optužbe, zaštićenog svjedoka AT, koji je svjedočio o sastanku političkog i vojnog vodstva Hrvata u Vitezu 15. travnja, na kojem je odlučeno o napadu na Ahmiće.
Rasprava o žalbi nastavlja se u srijedu kada će argumente iznositi tužitelji koji su se žalili na visinu kazne obojici okrivljenika i na oslobađanja Čerkeza od odgovornosti za pokolj u Ahmićima.
Predsjedavajući petočlanog Žalbenog vijeća, sudac Wolfgang Schomburg, zatražio je od obrane i optužbe da do sutra pokušaju usuglasiti stajališta oko nekih spornih točaka presude, kao što su, primjerice, postojanje udruženog zločinačkog pothvata i druge.