ZAGREB, 25. ožujka 2004. (Hina) - Gotovo 400 građana zatražilo je u posljednjih osam mjeseci nagodbu s državom radi naknade štete nastale usljed terorističkih akata, doznaje se u Državnom odvjetništvu.
ZAGREB, 25. ožujka 2004. (Hina) - Gotovo 400 građana zatražilo je u
posljednjih osam mjeseci nagodbu s državom radi naknade štete nastale
usljed terorističkih akata, doznaje se u Državnom odvjetništvu.#L#
Naknadu materijalne štete za minirane kuće i objekte zatražilo je 228
građana, a 158 ih traži naknadu za nematerijalnu štetu zbog smrti,
tjelesne povrede ili oštećenja zdravlja. Riječ je o nagodbama
zatraženim nakon što je u srpnju prošle godine donesen Zakon o
odgovornosti za štetu nastalu usljed terorističkih akata i javnih
demonstracija.
Budući je Građanski-upravni odjel Državnog odvjetništva, koje zastupa
interese države, nadležan samo za nagodbe o nematerijalnoj šteti,
odštetni zahtjevi za minirane kuće proslijeđeni su nadležnom
Ministarstvu mora, turizma, prometa i razvitka koje je preuzelo
poslove obnove.
Građani koji dokažu da su pretrpili nematerijalnu štetu po zakonu
imaju pravo na naknadu 60 posto iznosa utvrđene štete, s tim da ta
naknada ne može biti veći od 350 tisuća kuna.
Zamjenik glavnog državnog odvjetnika Jadranko Jug rekao je Hini kako
je do sada utvrđeno da su dva zahtjeva za naknadu štete "u osnovi
opravdana", a jedan nesporan jer je već utvrđena kaznena odgovornost
počinitelja. No, u sva tri slučaja još nije odlučeno kolika će novčana
naknada biti ponuđen u nagodbi.
Podnositelji zahtjeva koji ne pristanu na nagodbu, kao i oni koji
pristanu ali smatraju da bi u parnici mogli ostvariti još višu
naknadu, ili ako državno odvjetništvo u roku od 60 dana od podnošenja
zahtjeva o njemu ne odluči, mogu nastaviti prekinute sudske postupke
za naknadu štete.
Prema Zakonu, materijalna šteta nadoknađuje se obnovom uništenih i
oštećenih materijalnih dobara sukladno Zakonu o obnovi.
Zakon o odgovornosti za štetu nastalu usljed terorističkih akta i
javnih demonstracija još dva slična zakona doneseni su pod pritiskom
Vijeća Europe i njegovog suda za ljudska prava u Strasbourgu. Taj je
sud najprije čekao da se oživotvori zaključak Sabora iz listopada
1999. da Vlada u roku od šest mjeseci predloži propise kojima bi se
ispunila pravna praznina nastala 1996. Tada je, naime, Sabor ukinuo
članak 180. Zakona o obveznim odnosima po kojem je država odgovarala
za materijalnu i nematerijalnu štetu od terorističkih akata. Ukidanjem
tog članka prekinuti su i svi sudski postupci za naknadu štete.
Budući da zaključak Sabor nije proveden, Europski sud za ljudska
prava je početkom 2002. dodijelio obitelji Kutić iz Bjelovara, kojoj
je izvan ratnog područja 1992. minirana kuća, naknadu od 10 tisuća
eura zbog nemogućnosti zaštite prava pred domaćim sudovima. Tada se
hrvatska Vlada obvezala da će u roku od šest mjeseci donijeti propise
koji će oštećenima omogućiti pristup domaćim sudovima. S ispunjenjem
te obveze se kasnilo i obećani propisi doneseni su tek u srpnju 2003.
Strasburški sud zbog kašnjenja tih propisa "kažnjava" Hrvatsku i u
listopadu prošle godine Ljubomiru Aćimoviću dodjeljuje naknadu od
četiri tisuće eura zbog dugotrajnosti postupka, nedostupnosti suda i
trogodišnjeg kašnjenja u promjeni propisa.
Aćimoviću je, inače, Ustavni sud krajem 2000. odbio ustavnu tužbu
zbog dugotrajnosti postupka jer je ocijenio da za dugotrajnost
postupka nije kriv sud već promjene u zakonodavstvu. Ovoga je tjedna,
pak, Ustavni sud promijenio takvu praksu i prihvatio ustavnu tužbu
zbog dugotrajnosti postupka, iako sud za to nije bio kriv, već vlada i
parlament koji nisu izvršili obećanja i zaključke. Tom prilikom neki
su se ustavni suci pozivali i na praksu Strasburškog suda. Drugi su,
pak, to smatrali neprimjerenim jer za razliku od suda u Strasbourgu,
čije su odluke instruktivne i koji ne može ukidati hrvatske zakone,
Ustavni sud ima tu mogućnost, ali ju nije iskoristio.
Naime, Ustavnom sud je od 1996. kada je ukinut članka 180. Zakona o
obveznim odnosima podneseno 15-ak prijedloga za ocjenu ustavnosti
takve odluke. Ni jedan nije riješen do prosinca prošle godine. Tada
Ustavni sud obustavlja postupak ocijene jer više ne postoje
pretpostavke za odlučivanje, budući su u srpnju prošle godine doneseni
propisi koji zamijenjuju ukinuti članak 180.
Na pitanje može li promjena prakse Ustavnog suda doprinijeti da sud u
Strasbourgu ne prihvati više ni jednu od 77 tužbi istog sadržaja kao
što su one obitelji Kutić ili Aćimovića, zastupnica hrvatske Vlade
pred Europskim sudom za ljudska prava Lidija Lukina Karajković rekla
je da ne zna jer nije upoznata sa sadržajem konkretne odluke Ustavnog
suda. No, ocijenila je da bi ponašanje svih nadležnih insititucija,
Sabora kao zakonodavca, sudova i državnih odvjetništva u primjeni
novih propisa, kao i praksa Ustavnog suda, mogli doprinijeti da
Strasburški sud domaćem pravosuđu u potpunosti prepusti rješavanje
naknade štete nastale terorizmom.
Piše: Gordana Grbić
(Hina) xggrb yso