PARIZ, 3. ožujka 2004. (Hina/AFP) - Piktogrami i gotovo prazan prostor, svijetao i posut mrljama, predstavljaju postanak svijeta kako ga je zamišljao Joan Miro od 1917. do 1934., a može se vidjeti na neobičnoj izložbi u Centru Georges
Pompidou u Parizu.
PARIZ, 3. ožujka 2004. (Hina/AFP) - Piktogrami i gotovo prazan
prostor, svijetao i posut mrljama, predstavljaju postanak svijeta kako
ga je zamišljao Joan Miro od 1917. do 1934., a može se vidjeti na
neobičnoj izložbi u Centru Georges Pompidou u Parizu.#L#
Izložba otvorena od 3. ožujka do 28. lipnja zanimljiva je jer prvi
put pokazuje 240 djela, među kojima 120 slika i predmeta i isto toliko
crteža i kolaža koji prikazuju taj "Mirosvijet", svijet slikara koji
je budni sanjač.
S gotovo 200 djela koja dolaze iz inozemstva, napose iz SAD-a i
Europe, te oko 150 djela koja u Parizu nisu viđena od 1974., izložba
pokriva manje poznato razdoblje u kojemu je slikar izmislio slikovni
jezik.
Zanimljiv je i način na koji je prikazan kronološki put kojim Miro
(1893.-1938.) ide vijugajući između nadrealizma i apstrakcije, između
katalonske zemlje u Montroigu i umjetničkog Pariza, kamo dolazi 1920.
U početku, 1917.-18., slikao je mrtve prirode, krajolike i portrete
koji su već tada bili nabijeni erotikom kojom je iskakao iz kalupa
"velikog dječaka" u koji su ga htjeli staviti, budući da ga nikamo
nisu mogli svrstati.
U svojem "Autoportretu", koji je pripadao Picassu, Miro povezuje
svoje katalonske korijene (jedan rukav je rebrast poput uzoranog
polja) s elementima kubizma (drugi je geometrijskog oblika).
No ubrzo će Miro "slomiti gitaru" kubizma i izumiti neobično osebujan
plastični jezik u kojemu su znaci "Mirosvijeta" rasuti po jarko
obojenoj, najčešće žutoj pozadini.
(Hina) xvrad ybnš