ZAGREB, 11. veljače 2004. (Hina) - Predstavljanjem knjige kolumna Zorana Ferića "Otpusno pismo" danas je označen i početak ciklusa tribina Hrvatskoga društva pisaca (HDP) koje će se održavati u novim prostorijama toga društva na
zagrebačkome Gornjem gradu. U Ferićevoj najnovijoj knjizi, objavljenoj u izdanju zagrebačke nakladničke kuće "Profil," sabrano je 50-ak kolumni koje je autor pisao iz tjedna u tjedan počevši od prosinca 2000. u "Republici", a nastavio ih je pisati u "Nacionalu" do listopada 2003. Po riječima književnika Miljenka Jergovića ta je Ferićeva knjiga drukčija od "nepodnošljivoga niza knjiga sabranih kolumni novoga hrvatskog kolumnizma koji nema veze s kolumnistima tipa Tenžere ili Mandića". Naime, Jergović smatra da je Ferić učinio nešto što "hrvatski urednici strašno nevole - pisao je kolumne kao osobni doživljaj i tumačenje svijeta, odnosno kolumne o vlastitu doživljaju vremena pri čemu nadnevci nisu važni bez obzira na to kakve su teme i njihova aktualnost". Pri tomu, dodao je izbor tema, među kojima su i Thompson, skinheadsi ili bolesnici, ali oni pravi koji su u bolnicama, nije neočekivan več je za Ferića prilično očekivan i prirodan. I književnik Dalibor Šimpraga ima, kako je rekao, stanovitu averziju prema knjigama kolumni, ali ističe da su Ferićeve kolumne izvan
ZAGREB, 11. veljače 2004. (Hina) - Predstavljanjem knjige kolumna Zorana
Ferića "Otpusno pismo" danas je
označen i početak ciklusa tribina Hrvatskoga društva pisaca (HDP) koje
će se održavati u novim prostorijama toga društva na zagrebačkome
Gornjem gradu.
U Ferićevoj najnovijoj knjizi, objavljenoj u izdanju zagrebačke
nakladničke kuće "Profil," sabrano je 50-ak kolumni koje je autor
pisao iz tjedna u tjedan počevši od prosinca 2000. u "Republici", a
nastavio ih je pisati u "Nacionalu" do listopada 2003.
Po riječima književnika Miljenka Jergovića ta je Ferićeva knjiga
drukčija od "nepodnošljivoga niza knjiga sabranih kolumni novoga
hrvatskog kolumnizma koji nema veze s kolumnistima tipa Tenžere ili
Mandića".
Naime, Jergović smatra da je Ferić učinio nešto što "hrvatski
urednici strašno nevole - pisao je kolumne kao osobni doživljaj i
tumačenje svijeta, odnosno kolumne o vlastitu doživljaju vremena pri
čemu nadnevci nisu važni bez obzira na to kakve su teme i njihova
aktualnost". Pri tomu, dodao je izbor tema, među kojima su i Thompson,
skinheadsi ili bolesnici, ali oni pravi koji su u bolnicama, nije
neočekivan več je za Ferića prilično očekivan i prirodan.
I književnik Dalibor Šimpraga ima, kako je rekao, stanovitu averziju
prema knjigama kolumni, ali ističe da su Ferićeve kolumne izvan
standarda te da su više eseji tako da je prije riječ o štivu koje će
se čitati kao knjiga eseja.
Urednik Drago Glamuzina rekao je da je knjiga "rigorozan odabir"
50-ak od 170 Ferićevih kolumna u kojima autor komentira stvarnost s
nekoga svog "očišta". Rekavši da je Ferić promijenio i naslove
kolumni koje su birali redaktori kako bi oni postali više književni.
Po njegovim riječima, "Otpusno pismo" važno je i za pozicioniranje
Ferića kao pisca kojemu se nakon knjige "Smrt djevojčice sa žigicama"
zamjeralo da je previše groteskan.
U tomu smislu, "Otpusno pismo" je i svojevrstan odgovor na te kritike
jer zbog tekstova koji, primjerice, govore o lažnomu biskupu, lažnomu
liječniku ili krađi jajnih stanica ne stoji prigovor da Ferić ne piše
o hrvatskoj stvarnosti nego je u njima izražen autorov "dar
prepoznavanja iščašenih trenutaka u toj stvarnosti".
I dok autor priznaje da se "bojao pisati" knjigu kolumna, dodaje kako
je strah postupno nestajao kad je počeo birati tekstove i naslove za
njih i tako se "na drugi način uživio u tekstove".
(Hina) xip yaz