ZAGREB, 5. veljače 2004. (Hina) - Osnovni problem desetogodišnjeg razdoblja stabilnosti tečaja i cijena u Hrvatskoj jest što politiku fiksnog tečaja mora pratiti konzistentnost u ostatku ekonomske politike, posebice u politici plaća i
fiskalnoj politici, što u Hrvatskoj nije bilo slučaj.
arstvo
ZAGREB, 5. veljače 2004. (Hina) - Osnovni problem desetogodišnjeg
razdoblja stabilnosti tečaja i cijena u Hrvatskoj jest što politiku
fiksnog tečaja mora pratiti konzistentnost u ostatku ekonomske
politike, posebice u politici plaća i fiskalnoj politici, što u
Hrvatskoj nije bilo slučaj.#L#
Teza je to koju je iz danas predstavljene knjige ekonomista Gorazda
Nikića "Tranzicija u Hrvatskoj - Deset godina stabilnosti tečaja i
cijena" izdvojio dr. Vladimir Gligorov s Bečkog instituta za
međunarodne usporedbe.
Knjiga Gorazda Nikića predstavlja zbirku radova koje je taj autor na
temu Stabilizacijskog programa objavljivao u razdoblju od 1993. do
2003. godine. Njih, prema Nikićevim riječima, karakterizira misao
jednog od najcitiranijih autora na području teorije i analize tečajne
politike Johna Williamsona, kako mnoge vlade često ne shvaćaju da
dajući apsolutni prioritet samo jednom cilju (u hrvatskom slučaju
borbi protiv inflacije fiksnim tečajem) gomilaju probleme za
budućnost.
Dodajući kako je upravo Austrija jedan od najboljih primjera
uspješnosti politike fiksnog tečaja, Gligorov je istodobno napomenuo
da je, za razliku od Hrvatske, tamo ta politika bila popraćena i
rastom plaća u skladu sa stopom rasta produktivnosti, što je
omogućavalo održivu stopu proračunskog deficita bez značajnijeg rasta
javnog duga. U Hrvatskoj su, pak, plaće težile rasti brže od
produktivnosti, što zbog povećanih troškova rada remeti ukupnu
makroekonomsku stabilnost i šteti konkurentnosti gospodarstva.
Sve to rezultiralo je nedovoljnim rastom izvoza uz istodobni rapidni
rast uvoza, potaknut prevelikom osobnom potrošnjom, i u konačnici
velikim javnim dugom, kazao je Gligorov. Iz takve situacije, dodao je,
moguća su tri izlaza - korekcija monetarne politike tj. fleksibilniji
tečaj, zatim unilateralno prihvaćanje eura ili pak dopuštanje da se
uđe u tečajnu krizu, tj. potpuno prepuštanje tečaja tržištu. Pritom se
i Gligorov i Nikić slažu se kako je najbezbolniji i najmanje skup
izbor racionalna prilagodba tj. fleksibilizacija tečaja.
(Hina) xrub yds