ZAGREB, 2. veljače 2004. (Hina) - Američke obavještajne službe pogrešno su procijenile prirodu i razmjere prijetnje od Iraka no umjesto "opsesivnog traženja tko je lagao" potrebnije je popraviti obavještajni sustav, ocjenjuje u
Washington Timesu George Perkovich, dopredsjednik za studije pri Carnegie zakladi za međunarodni mir.
ZAGREB, 2. veljače 2004. (Hina) - Američke obavještajne službe pogrešno
su procijenile prirodu i razmjere prijetnje od Iraka no umjesto
"opsesivnog traženja tko je lagao" potrebnije je popraviti
obavještajni sustav, ocjenjuje u Washington Timesu George Perkovich,
dopredsjednik za studije pri Carnegie zakladi za međunarodni mir.#L#
U Washingtonu i Londonu je neupitno došlo do sustavnih grešaka u
postupku donošenja odluka, a "Irak nije posljednji slučaj u kojem će
SAD i međunarodna zajednica morati odlučiti treba li uporabiti silu za
uklanjanje prijetnje čiji se točni razmjeri i neposredna opasnost ne
znaju pouzdano", upozorava Perkovich, te bi "umjesto opsesivnog
traženja 'tko je lagao' bolje bilo naći način za popravljanje
sustava".
Prvo je potrebno utvrditi "kako su i zašto obavještajne službe mogle
iskazati takvo neznanje glede stvarnog stanja iračkog, nuklearnog i
biološkog oružja", pri čemu je potrebno provesti neovisnu i
nestranačku istragu, napominje Perkovich. "CIA će provesti vlastitu
istragu, što je pohvalno ali nije dovoljno. Istragu će provesti i
Kongres, ali se ne može očekivati da će izbjeći stranačka gledišta",
upozorava autor.
Zatim je potrebno otkloniti pretpostavke prisutne u establishmentu
nacionalne sigurnosti kako su sva oružja za masovno uništavanje
jednaka, nastavlja Perkovich i ističe kako izjednačavanje različitih
prijetnji u jedinstveni izraz "oružje za masovno uništavanje"
"zamagljuje naše procjene prijetnje te stoga i naše odluke kakvim se
rizicima izložiti i kakve cijene prihvatiti za sučeljavanje s njima".
"Kongres i istraživački centri trebaju ispitati kako naša razumljiva
netrpeljivost prema diktatorima i teroristima iskrivljava našu
procjenu o prijetnju koju predstavljaju", piše Perkovich.
"Treće, za politiku preventivnog rata potreban je priručnik za
korisnike. Vojni napad na drugu državu bez neposredne opasnosti smatra
se agresijom. Neposredna opasnost je koristan standard za preventivnu
samoobranu jer je upravo neposredna opasnost vidljiva. Dužnosnici
Bushove administracije namjerno nikada nisu rekli da Irak predstavlja
neposrednu opasnost, predma su se koristili retorikom kako bi
priopćili da je nužna skora vojna akcija. Napadom obrazloženim
prijetnjom od oružja za masovno uništavanje koja nije bila neposredna,
pri čemu je bio u krivu, SAD je pogoršao međunarodno nepovjerenje i
zabrinutost glede vojnih opcija za uklanjanje prijetnja", piše
Perkovich.
"Mnogo je jednostavnije i zabavnije igrati igru otkrivanja tko je
lagao, no najveća svjetska sila od sebe mora tražiti više. Inicijative
koje se ovdje sugeriraju mogu pomoći popravljanju sustava - ne
političke stranke - koji je pogriješio. Niti jedna vlada koja ima
samopoštovanja ne bi trebala izbjegavati odgovornost da uči iz
vlastitih grešaka, pa čak i ako smatra da je ishod njenih djelovanja u
konačnici ispravan", zaključuje Perkovich.
(Hina) akoz