ZAGREB, 28. siječnja 2004. (Hina) - Iz dana u dan sve je dulji popis istaknutih dužnosnika koji prelaze u tabor protivnika rata u Iraku - samo britanski premijer Tony Blair i njegov ministar vanjskih poslova Jack Straw gotovo dirljivo
ustraju na svom opravdanju oružane akcije, konstatira The Guardian.
ZAGREB, 28. siječnja 2004. (Hina) - Iz dana u dan sve je dulji popis
istaknutih dužnosnika koji prelaze u tabor protivnika rata u Iraku -
samo britanski premijer Tony Blair i njegov ministar vanjskih poslova
Jack Straw gotovo dirljivo ustraju na svom opravdanju oružane akcije,
konstatira The Guardian.#L#
Zašto Blair jednostavno ne prizna da je pogriješio, pita londonski
list, nagađajući da je britanski premijer možda ocijenio da bi to
priznanje oslabilo njegovu poziciju pa je odlučio pričekati izvješće
lorda Huttona o smrti Davida Kellyja i onda priznati što se priznati
mora.
Priznanje da svrgnuti irački diktator nije raspolagao oružjem za
masovno uništenje suočilo bi Blaira s neugodnim izborom - morao bi
priznati da je znao da oružje ne postoji ili da je pogriješio u dobroj
namjeri, tumači The Guardian.
Prva je opcija nezamisliva budući da je sam Blair izjavio da bi u tom
slučaju morao podnijeti ostavku ali ni druga nije puno lakša jer bi ga
prisilila da ustvrdi kako je bio obmanut, napominje list. Što se pak
tiče krivca, on se jednostavno nameće - treba uprijeti prstom u
obavještajne službe, kao što pokazuje i primjer Washingtona.
No, javnost na obje strane Atlantika danas zna da su obavještajci bili
izloženi pritisku da pronađu obavještajne podatke koji prikazuju
Bagdad u najnepovoljnijem mogućem svjetlu. Nadalje, obavještajne su
službe morale prikazati te podatke u najoštrijem mogućem obliku,
tumači list.
Ni "usmjeravanje" obavještajnih službi ni oštro prikazivanje njihovih
otkrića nisu kaznena djela ali potkopavaju tvrdnje da je vlada
jednostavno donijela hladnokrvnu, nepristranu odluku na temelju
predočenih dokaza, zaključuje The Guardian.
Većina piokazatelja u SAD-u i Britaniji upućuje na zaključak da je
prvo donesena odluka o vojnoj akciji a tek potom usmjeren pritisak na
obavještajce da pronađu odgovarajuće dokaze koji bi tu odluku
opravdali. Irak nije imao oružje za masovno uništenje i netko mora
odgovarati za rat, upozorava londonski list.
(Hina) gple