NEW YORK, 20. siječnja 2004. (Hina) - Manja djeca, koja su pohađala tečaj zaštite od vatrenog oružja u školi, nauče o tome mnogo, no većina njih ne uspijeva naučeno i primijeniti u opasnoj situaciji, čak i ako je dožive samo nekoliko
dana nakon obuke, pokazuju rezultati jedne američke studije.
NEW YORK, 20. siječnja 2004. (Hina) - Manja djeca, koja su pohađala
tečaj zaštite od vatrenog oružja u školi, nauče o tome mnogo, no
većina njih ne uspijeva naučeno i primijeniti u opasnoj situaciji, čak
i ako je dožive samo nekoliko dana nakon obuke, pokazuju rezultati
jedne američke studije.#L#
Jedan od autora studije kazao je da programi zaštite od vatrenog
oružja ne djeluju ako djeca o tome uče u okruženju vrlo različitom od
onoga u kojemu se doista mogu susresti s oružjem.
Iz toga proizlazi da obuka, ako se provodi u situacijama koje bolje
simuliraju stvarno stanje, primjerice domove u kojima žive ta djeca,
može pomoći da naučeno i primijene u stvarnosti, kazao je dr. Raymond
Miltenberger s državnog sveučilišta u Fargou (Sjeverna Dakota).
Gotovo polovica američkih kućanstava posjeduje oružje, a ispitivanja
pokazuju da se djeca kada u kući pronađu oružje, često njime i igraju.
Rezultat toga je da 162 djece mlađe od 14 godine umire svake godine
zbog nesreća s oružjem, a još 1459 djece zadobiva ozljede od
ranjavanja vatrenim oružjem.
Tijekom ispitivanja, tim znanstvenika procijenio je djelotvornost
dvaju različitih programa osmišljenih da nauče djecu kako se zaštititi
od pogubnog igranja vatrenim oružjem.
Prema prvome programu 11 četverogodišnjaka i petogodišnjaka učilo je
da kada spazi oružje, da ga ne dira već da što brže obavijeste
odrasle. Tim je programom bilo obuhvaćeno oko 15 milijuna djece od
1988. godine.
No tjedan dana nakon obuke samo je petero djece bilo sposobno reći
što bi učinilo naiđe li na pištolj. Samo je jedno dijete uspjelo i
odglumiti cijelu situaciju.
Ni drugi program, koji su osmislili znanstvenici, nije polučio bolji
učinak, s tom razlikom da su djeca bolje odigrala situaciju, a slabo
je verbalno reproducirala jer se taj program više zasnivao na
"glumljenju" ponašanja u datoj situaciji.
Ova otkrića pokazuju da se roditelji ne bi smjeli automatski pouzdati
u sigurnost svoje djece ako su ona prošla obuku, zaključio je
Miltenberger.
(Hina) rt kga