ZAGREB, 5. siječnja (Hina) - "Moji Studenci" naziv je monografije u kojoj je riječju i slikom ispisana povijest i sadašnjost Studenaca, mjesta pokraj Imotskoga.
ZAGREB, 5. siječnja (Hina) - "Moji Studenci" naziv je monografije u
kojoj je riječju i slikom ispisana povijest i sadašnjost Studenaca,
mjesta pokraj Imotskoga. #L#
Knjiga, kakvom se ne mogu pohvaliti ni neki gradovi, nastala je na
poticaj studenačkog župnika fra Frane Bilokapića, a plod je rada
skupine Studenčana i njihovih prijatelja.
Tiskana je u nakladi župnog ureda Studenci, njezin glavni urednik
je Vlado Šakić, a redakturu je obavio Mate Maras.
"Ova je knjiga nastala od ljubavi. Njezine sastavljače nije poticao
nikakav novac, nije ih mamila varljiva slava", zapisalo je u knjizi
Uredničko vijeće sastavljeno od 10-ak članova.
Kroz 10-ak poglavlja, na više od 350 stranica monografije ispisana
je povijest Studenaca, obrađene su gospodarske i demografske
značajke, narodni običaji i predaje, studenački rodovi, sakralni
objekti i crkvena slavlja, žrtve Drugoga svjetskog i Domovinskog
rata.
U knjizi je zapisan i dio pučke predaje - legende i priče o vilama i
vukodlacima, a zabilježene su i gange.
Građu za monografiju autori su skupljali po maticama i arhivima,
starim knjigama i novinama, ali i u razgovorima sa živućim
svjedocima minulih zbivanja.
Monografija bilježi da se na studenačkom području u kontinuitetu
živjelo od prapovijesnog doba, da su Studenci prvo selo u Imotskoj
krajini koje je 1867. dobilo javnu školu, da je oko 1880. otvorena
prva - Vranjkušina gostionica (radi i danas), a zanimljiva je po
tome što su je od utemeljenja do danas držale - žene.
"Moji Studenci" vrijedan je i trajan zapis o Studencima, tim više
što brojke neumoljivo govore o ne baš svijetloj budućnosti tog
mjesta. Naime, dok je 1961. imalo 2171 stanovnika, 2001. mjesto ima
svega njih 729, od toga ih 539 živi na Studencima, ostalih 190 samo
su prijavljeni, a nalaze se u inozemstvu.
(Hina) um mc