S hrvatske strane ugovor će potpisati ministar gospodarstva, rada i poduzetništva Branko Vukelić.
Ugovorom o Energetskoj zajednici uspostavlja se jedinstveno regionalno energetsko tržište, za sada električnom energijom i plinom, te omogućuje njegovo integriranje u postojeće tržište EU-a.
Ulazak u Energetsku zajednicu, ističu u Ministarstvu gospodarstva, uvjet je i za ulazak u EU.
Ugovorom se ukidaju carine i količinska ograničenja te stvara pravni i institucionalni okvir koji omogućuje slobodan prijenos i trgovanje električnom energijom i plinom.
Ugovor će, naglašavaju u Ministarstvu, uz ostalo pridonijeti sigurnosti napajanja, opskrbi jeftinijom energijom i zaštiti okoliša, a očekuje se da će pridonijeti i privlačenju ulagača, poboljšati sigurnost ulaganja.
Tako je primjerice Svjetska banka već odobrila milijardu dolara zajma za energetske projekte u jugoistočnoj Europi, a prema nekim procjenama stručnjaka u energetski sektor jugoistočne Europe trebalo bi uložiti 20-ak milijardi dolara u razdoblju od deset godina.
Sve zemlje uključene u Energetsku zajednicu morat će u roku od godine dana nakon stupanja ugovora na snagu uskladiti svoje energetske propise s europskim direktivama, odnosno s pravnom stečevinom iz područja energetike, zaštite okoliša, tržišnog natjecanja i obnovljivih izvora.
No, kako su već ranije istaknuli iz Ministarstva gospodarstva, to Hrvatskoj neće stvoriti dodatne probleme jer ćemo ionako morati zbog pregovora s EU-om naše propise ubrzano prilagoditi europskima.
Osim toga, ugovor o Energetskoj zajednici predviđa rokove liberalizacije tržišta koji su blaži od predviđenih hrvatskim energetskim zakonima.
Tako je Ugovorom predviđeno da svaka ugovorna strana mora osigurati potpunu liberalizaciju tržišta električnom energijom do početka 2015., dok je hrvatskim zakonodavstvom to predviđeno do sredine 2008.
Sve bitne odluke o Energetskoj zajednici donosit će se konsenzusom Vijeća ministara u kojem će svaka država imati jednog, a EU dva predstavnika.
Uz ministarsko vijeće, tijela Zajednice bit će i stalna skupina na visokoj razini, regulatorni odbor, forumi, te tajništvo (koje bi se nalazilo u Beču).
Ugovor se sklapa na deset godina, a njegovo trajanje može se produljiti jednoglasnom odlukom Vijeća ministara. Svaka država može se uz prethodnu najavu i povući iz Energetske zajednice, a nakon što neka zemlja postane članicom EU na nju se odnose pravila Unije, ona prestaje biti stranka i ustvari postaje sudionica ugovora (zainteresirana država članica EU koja može sudjelovati u radu tijela ugovora, ali bez prava glasa).
Svaka stranka ugovora u određenom će postotku pridonositi i proračunu Zajednice, a Hrvatski bi udio bio 0,5 posto. Do 2007. proračun će u potpunosti pokrivati EU, a procjenjuje se da je on oko šest milijuna eura godišnje.