"Općenito, muškarci u našem društvu su vrlo predani tome da održe muškarački identitet", kazao je autor studije Robb Willer. "A kada je njihova muškost dovedena u pitanje, onda pretjeruju", dodao je.
Na jesen 2004. godine 111 muškaraca i žena sudjelovalo je u ispitivanju u kojem su morali ispuniti upitnik o spolu, ocjenjujući kod sebe tradicionalne ženske i muške karakteristike poput upornosti, snage, popustljivosti.
Willer je tada dijelu muških ispitanika rekao da su njihovi odgovori u ispitivanju ukazivali na ženski identitet, dok je drugima kazano suprotno. Isto je napravljeno i kod sudionica istraživanja.
Nakon toga, rekao je Willer, sudionicima je dan upitnik o njihovim stajalištima prema nekim muškim konceptima poput homofobije, kupnje sportskih vozila ili potpore ratu u Iraku.
Muškarci, čija je muškost ocijenjena kao "upitna" - odnosno kojima je rečeno da su njihovi inicijalni odgovori ukazivali na više ženskih obilježja nego muških - pokušali su to prekomjerno nadoknaditi u drugom istraživanju izražavajući veću homofobiju, visoku potporu ratu u Iraku te veliki interes za kupnju sportskog vozila. Ti su muškarci, rekao je Willer, također pokazivali više osjećaja krivnje, sramote, ljutnje i neprijateljstva nego oni čija muškost nije dovedena u pitanje.
Nakon prvog istraživanja Willer je kod muških ispitanika testirao snagu - trebali su držati šaku stisnutu neko vrijeme. No pokazalo se da nema razlike u fizičkoj snazi između onih kojima je rečeno da im je muškost "upitna" i onih kojima nije.
Žene međutim uopće nisu marile za ocjenu svoga identiteta. One kojima je kazano da su pokazale više muških obilježja u svojim odgovorima nisu nakon toga prekomjerno iskazivale ženska obilježja.