Zdravko Ježić rođen je 1930. u Zagrebu, a vaterpolom se počeo baviti 1950. godine u AVK Mladost.
Nastupio je na trima olimpijskim igrama na kojima je osvojio dva srebrna odličja, 1952. u Helsinkiju i 1956. u Melbourneu, a 1960., na Igrama u Rimu kao član reprezentacije Jugoslavije osvojio četvrto mjesto.
U svojoj bogatoj riznici odličja ima i tri medalje s europski prvenstava i to broncu 1950. u Beču, te srebra s EP u Torinu 1954. i Budimpešti 1958.
Na neslužbenom Svjetskom prvenstvu u nizozemskom Nijmengenu 1953., osvojio je prvo mjesto, a igrao je u generaciji slavnih hrvatskih vaterpolista - Zdravka Ćire Kovačića, Jurja Amšla, Veljka Bakašuna, Marka Brainovića, Vladimira Ivkovića, Ivice Jobe Kurtinija, Lovre Radonića, Ive Štakule, Boška Vuksanovića, Ive Cipcija, Tomislava Franjkovića, Hrvoja Kačića, Marijana Žuželja i Zlatka Šimenca.