Potraje li takvo stanje, kažu, domaća tekstilna industrija će propasti.
Početkom devedesetih, tekstilna i kožarska industrija u Hrvatskoj zapošljavala je više od 120 tisuća radnika, a danas ih je tek nešto više od 32 tisuće i taj broj se smanjuje, kaže predsjednica HUP-ove Udruge tekstilaca i kožara Marija Šutina.
Uz snažan pritisak kineske konkurencije dodatno pojačane ukidanjem tamošnjih izvoznih kvota s kojom se susreću puno veće i moćnije zemlje od Hrvatske, uzrok negativnim trendovima u hrvatskoj tekstilnoj industriji, po njezinom mišljenju koje dijele i drugi sudionici okruglog stola, je nedostatak strategije razvoja i učinkovite zaštite domaće proizvodnje.
Početna točka obrane domaće proizvodnje, smatraju tekstilci, morali bi biti propisi koji onemogućuju uvoz robe od nekvalitetnih, pa i po zdravlje opasnih materijala, kao što je slučaj u zemljama Europske unije. Ovako, čulo se na skupu, u Hrvatskoj završava roba koja zbog striktne primjene propisa ne može ući u Uniju, pa hrvatski potrošači, da to i ne znaju, mogu kupiti cipele ljepljene kancerogenim formaldehidom, a dječja odjeća nekih stranih proizvođača koja se može kupiti u Hrvatskoj, bojana je u Europskoj uniji zabranjenim sastojcima boja.
Neki od sudionika skupa, primjerice Zorica Kučić Vitaljić iz Carinske uprave, predlažu primjenu postojećih zakonskih rješenja, kao što je Uredba o mjerama zaštite domaće proizvodnje od prekomjernog uvoza iz 2002. godine, kojom su se nedavno poslužili proizvođači mesa zbog prekomjernog uvoza iz Južne Amerike.
Drugi pak traže uvođenje istih uvjeta za uvoznike tekstila kakve imaju hrvatski izvoznici u mukotrpnim pokušajima izlaska na strana tržišta, a oni uz ostalo znače dokaz o porijeklu robe, ekološki prihvatljivom načinu proizvodnje pa čak i o stupnju zaštite radnika u odnosima s poslodavcima.
Iako je Hrvatska članica Svjetske trgovinske organizacije, neki tekstilci smatraju da treba uvesti uvozne kvote, uz dodatnu kontrolu kvalitete uvoznog tekstila. No, prevladalo je ipak mišljenje da Hrvatska ne može ograničavati uvoz, ali može regulirati stanje na tržištu i to boljom koordinacijom nadležnih službi i učinkovitom primjenom propisa, kako pri uvozu, tako i pri kontroli rada trgovaca koji prodaju uvozne proizvode.
Dosadašnje kontrole, čulo se na skupu, u nizu slučaja pokazale su kršenje zakona i propisa, prije svega u predeklariranju i neispravnom deklariranju robe te u radu neprijavljenih stranih radnika. Riječ je mahom o prodavačima Kinezima koji nemaju radne dozvole, ali sve više i o tekstilnim radnicama, tako da tekstilna branša sve više ugrožava primat graditeljstva u radu stranaca na crno, čulo se na skupu.