Skup koji se održava u organizaciji HAZU-a i pod pokroviteljstvom predsjednika Republike Stjepana Mesića okupio je 34 predavača, koji će u svojim prilozima prikazati život i djelo Josipa Jurja Strossmayera, jedne od najutjecajnijih hrvatskih osoba na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće.
Otvarajući skup, predsjednik HAZU-a Milan Moguš istaknuo je da će skup obogatiti naše znanje o Strossmayerovoj ulozi u hrvatskom javnom i crkvenom životu u drugoj polovini 19 stoljeća.
Biskup đakovački i srijemski msgr. Marin Srakić istaknuo je da je Strossmayerovo djelovanje za njegova života preraslo naše granice i granice mjesne Crkve.
Strossmayerov javni život nastavlja se na ono što su utrli slavonski preporoditelji, rekao je Srakić, istaknuvši kako je Stossmayer bio bosanski i srijemski biskup, te 55 godina na čelu biskupije čije je sjedište bilo u Đakovu.
Josip Juraj Strossmayer rođen je 1815. u Osijeku u pohrvaćenoj obitelji koja vuče podrijetlo iz Gornje Austrije, istaknuo je u uvodnom referatu akademik Hodimir Sirotković. Završio je studij teologije u Đakovu, a zatim postiže dva doktorata - iz filozofije u Pešti 1834. i teologije 1842. na bečkom Augustineumu.
Na preporuku bana Jelačića Strossmayer je imenovan srijemsko-bosanskim biskupom 1849., istaknuo je Sirotković te naglasio da razdoblje između 1860. do 1873. predstavlja etapu intenzivnoga Stossmayerova političkog djelovanja.
Kao istaknuti prvak Narodne stranke održao je niz zapaženih političkih govora u hrvatskom Saboru u sazivima iz 1861., 1865 i 1867. Nakon sklapanja Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868., revizije Nagodbe i kapitulacije Narodne stranke pred Mađarima, Strossmayer se u ljeto 1873. odriče daljnjeg aktivnog političkog djelovanja, podsjetio je Sirotković.
Usprkos svim razočaranjima, Strossmayer i dalje ostaje na pozicijama jugoslavenske ideologije, zajedno sa svojim vjernim prijateljem Franjom Račkim. Sirotković smatra da jugoslavenstvo Račkog i Strossmayera nije pretpostavljalo stvaranje jedinstvene, unitarne jugoslavenske države, nego "zadruge", tj. savezne države.
Oba prvaka Narodne stranke bila su protiv svakog pokušaja asimilacije ili hegemonije jednog jugoslavenskog naroda nad drugim, ustvrdio je Sirotković.
Govoreći o Strossmayeru u kontekstu europske i hrvatske politike akademik Nikša Stančić podsjetio je kako je Strossmayer u hrvatski javni život ušao 1848., u godini koja je obilježena revolucijom što je potrajalo do 1873., do učvršćenja dualizma.
Ciljevi nacionalnih pokreta u Europi bili su ujedinjenje Njemačke i ujedinjenje Italije, osamostaljenje Mađarske, ali pretvaranje Habsburške Monarhije u federaciju nacionalnih država doživjelo je poraz. U sklopu toga, dodao je Stančić, poraz je doživio i program hrvatskog pokreta koji je težio ujedinjenju i samostalnosti Hrvatske u sklopu Austro-Ugarske.
Na skupu su, među ostalima, izlagali akademici Petar Strčić, Franjo Šanjek, Josip Pečarić, Dubravko Jelčić, Anica Nazor i drugi. Skup se nastavlja sutra u Đakovu.