Petog dana mjeseca Iyara 5708. po hebrejskom kalendaru, tj. 14. svibnja 1948. po gregorijanskom kalendaru, osnovana je Država Izrael.
Predsjednik Moshe Katsav će u svojoj rezidenciji primiti vojnike koji su se istaknuli u obavljanju dužnosti, održat će se Međunarodno natjecanje u poznavanju Biblije a bit će uručene i brojne izraelske nagrade. Posebne molitve zahvalnosti odjekivat će u sinagogama a ponovnu uspostavu židovske države u Zemlji izraelskoj nakon 1.900 godina obilježit će brojne svečanosti.
Dnevni list Ha'aretz je uoči Dana nezavisnosti objavio listu od deset ličnosti koje su svojim djelovanjem utjecale na razvoj izraelske države. Osim Davida Ben-Guriona, utemeljitelja države i prvog premijera, Menachema Begina koji je 1977. potpisao mir s Izraelom, Yitzhaka Rabina, zapovjednika vojske tijekom Šestodnevnog rata 1967., potpisnika Sporazuma iz Osla i sporazuma s Jordanom sredinom devedesetih, Golde Meir, jedne od prvih žena na čelu neke vlade u novijoj povijesti, rabina Zvi Yehude Kooka, proroka Velikog Izraela čija su učenja nadahnula vjerski pokret u židovskim naseljima na Zapadnoj obali i Gazi, te Ariela Sharona, Shimona Peresa i pisca Amosa Oza, svoje su mjesto u "top 10" našli i egipatski predsjednik Anwar Sadat i preminuli palestinski čelnik i osnivač PLO-a Jaser Arafat.
Izraelci danima prije Dana nezavisnosti ukrašavaju domove, ulice i gradove cvijećem, no ne slave ga svi građani. Samo dan nakon toga, 15. svibnja, kada je okončan britanski mandat u Palestini, Arapi i Palestinci obilježavaju Dan katastrofe - "Nakba". Riječ je o danu žalosti kada se u arapskim selima u Izraelu izvjese crne zastave.
Iako s ponosom i strahopoštovanjem slave Dan nezavisnosti, sve je više Izraelaca koji se pitaju kada će Izrael osigurati ravnopravnost svih svojih građana i u praksi i ujediniti ih oko zajedničkih nacionalnih simbola.