Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća zaposlenih žena u pravnim osobama Republike Hrvatske za 2003. iznosila je 3.710 kuna, a zaposlenih muškaraca 4.134 kune, objavio je Državni zavod za statistiku.
Proizlazi, dakle, da su prosječne plaće muškaraca za 11,4 posto više od prosječnih zarada žena, ili da žene u prosjeku prime oko 424 kune manju neto plaću od prosječne zarade muškaraca.
Od devedesetak djelatnosti u svega dvije prosječna mjesečna neto plaća žena bila je nešto malo veća nego muškaraca, a u svim ostalima plaće muškaraca veće su od onih koje primaju žene - u rasponu od nekoliko postotaka pa do više od 100 posto.
Neke su od tih razlika posljedica podjele na tzv. tradicionalna muška i ženska zanimanja, različite strukture zaposlenosti po pojednim djelatnostima, stručne osposobljenosti i sl.
Najveću razliku u prosječnim neto plaćama statistika je registrirala u zračnom prijevozu, gdje su plaće žena u prosjeku upola manje od onih koje prime muškarci - prosječna neto plaća muškaraca u 2003. u zračnom prijevozu je bila 8.936 kuna, a žena 4.198 kuna. Tako je prosječna plaća muškaraca bila za 112,8 posto, ili za 4.738 kuna veća od prosječne plaće žena.
I dok se to može obrazložiti činjenicom da muškarci tradicionalno rade kao piloti, dakle na bolje plaćenim poslovima, od na primjer šalterskih službenica ili stjuardesa, u djelatnostima koje slijede te se razlike ne mogu opravdati samo takvim razlozima, već su vjerojatno posljedica i činjenice da su muškarci na višim položajima od žena.
Tako slijedi djelatnost osiguranja i mirovinskih fondova, osim obveznog osiguranja gdje muškarci primaju u prosjeku 1.614 kuna više od žena - prosječna plaća muškaraca u 2003. bila je 7.018 kuna, što je 29,8 posto više od prosjeka koji dobiju žene od 5.404 kune.
Razlika viša od tisuću kuna (od 1.560 do 1.134 kune) između prosječne plaće muškaraca i žena zabilježena je i još nekim djelatnostima koje i inače imaju više prosječne neto plaće od državnog prosjeka - u proizvodnji radiotelevizijskih i komunikacijskih aparata i opreme, financijskom posredovanju, osim osiguranja i mirovinskih fondova, proizvodnji duhanskih proizvoda, istraživanju i razvoju, ostalim uslužnim djelatnostima, te zdravstvenoj zaštiti i socijalnoj skrbi (razlika 1.134 kune).
Samo u dvije djelatnosti žene su 2003. primile veću prosječnu neto plaću nego muškarci - u kopnenom prijevozu i cjevovodnom transportu, te u proizvodnji medicinskih, preciznih i optičkih instrumenata te satova.
U prvoj od njih, izrazito muškoj djelatnosti u kojoj je od ukupno više od 27.000 zaposlenih krajem 2003. žena bilo 4.800, ili 17,5 posto, prosječna plaća žena bila je za 266 kuna veća - njihov je prosjek plaće bio 4.255 kuna, a muškarca 3.989 kuna.
U proizvodnji pak medicinskih, preciznih i optičkih instrumenata prosječna je plaća žena bila za 102 kune viša i iznosila je 3.758 kuna, dok je prosjek zarada muškaraca 3.656 kuna.
Statistički podaci isto tako nedvojbeno pokazuju da žene i u djelatnostima u kojima prevladavaju, a to su gotovo u pravilu i one s najnižim primanjima, po visini prosječne neto plaće zaostaju za svojim muškim kolegama.
Tako i u tipičnoj 'ženskoj djelatnosti' proizvodnje odjeće, dorade i bojanje krzna, u kojoj je od ukupno 22.700 zaposlenih krajem 2003. udio žena čak 87 posto, žene u prosjeku primaju 2.104 kune, a muškarci 762 kune više, ili 2.866 kuna.
U proizvodnji tekstila pak, u kojoj je od ukupnog broja 68,7 posto zaposlenih žena, prosječna je neto plaća muškaraca u iznosu 2.962 kune bila za 615 kuna viša nego li prosječna plaća žena (2.347 kuna).
U obrazovanju, u kojem žene čine više od 74 posto ukupno zaposlenih, njihove su neto plaće u prosjeku niže za 641 kunu. Prosjek za žene u obrazovanju je 3.995 kuna, a muškaraca 4.636 kuna.
Zanimljivo je pak da je najmanja razlika u visini prosječnih neto plaća u 2003. zabilježena je u graditeljstvu - plaća muškaraca iznosila je prosječnih 3.361 kunu, a žena 3.290 kuna, ili 71 kunu manje.