Veltroni, član stranke Demokratske ljevice, u pismu podsjeća da u Rimu živi zajednica Talijana porijeklom iz Istre, Rijeke i Dalmacije, koje je "pobjegla pred tragedijom koja se ne smije zaboraviti", odnosno, "masovnim ubijanjem, terorom, barbarskim nasiljem koje se saželo u naziv 'fojbe', kraške jame gdje su bacane, u mnogim slučajevima još živi, tisuće Talijana".
Događaje u Istri tijekom i nakon Drugog svjetskog rata ne može se po razmjerima ili užasima uspoređivati s nacističkim ubijanjem Židova i ostalih, nastavlja Veltroni, no "upravo stoga što je razlika jasna svi imaju obvezu priznati nepravdu i nasilje čije su žrtve bili ne samo fašisti, nego i antifašisti, obični civili bez posebnog određenog političkog opredjeljenja". "Sve u svemu, Talijani koji su bili krivi što su bili Talijani", ukazuje Veltroni.
Ono što se dogodilo u područjima koja su nakon rata pripala Jugoslaviji bilo je zbir etničkih, nacionalnih i ideoloških mržnji, iako su se dugo vremena ti događaji nastojali pojednostavljeno prikazati kao sukob komunizma i antikomunizma, objašnjava Veltroni. Premda se radilo i tome, nastavlja Veltroni, ipak "se treba uzeti u obzir teret dugotrajnog sukoba između različitih i agresivnih nacionalizama na kulturalno i jezično pluralnom području, kao i što se s druge strane ne može zaboraviti okrutnost fašističke okupacije u Sloveniji i na hrvatskim teritorijima". Nikakva povijesna mržnja ili "poravananje računa", međutim, ne može opravdati ubijanje tisuća osoba na tako užasan način, ističe Veltroni.
Pitanje fojbi i egzodusa Talijana s istočne obale Jadrana nije stranačko pitanje koje se može rabiti za političke potrebe već veliko nacionalno pitanje koje zahtijeva poštenje, odgovornost i jedinstvenost zemlje, institucija i talijanskih političkih snaga, ocjenjuje Veltroni zaključujući kako će se tako pružiti mogućnost izgradnje kolektivne memorije koja vodi priznanju povijesne istine i zajedničke povijesti.