Guido Crainz u svojoj knjizi izvlači odjednom sve "kosture iz ormara", od fašističkog nasilja na slavenskim područjima, talijanskih koncentracionih logora Gonars i Rab, sve do bacanja Talijana u fojbe i Titovog nacionalizma, piše list ocjenjujući kako je Crainzova knjiga "promišljena antologija" teritorija gdje "povijest još uvijek šepa i gdje su, unatoč ulasku Slovenije u EU i približavanja Hrvatske, pokušaji da se sastavi jedna zajednička povijest malobrojni, da se ne kaže nepostojeći i gdje autohtone manjine (slovensku u Italiji i talijansku u Istri) određene politike smatraju prije kontaminacijom nego bogatstvom".
Najtjeskobniji podatak u knjizi je što su intelektualci od početka Prvog svjetskog rata predviđali sve nevolje tih područja no nitko ih nije slušao, piše list navodeći upozorenja talijanskih intelektualca o rastu talijanskog i slavenskog šovinizma i odnosu fašizma prema slavenskom pitanju. List, među ostalim, navodi i da se u knjizi podsjeća i na primjer talijanskog generala Robottija koji je 1942. govorio kako se "premalo ubija" u slovenskim i hrvatskim selima, pozivajući da se "rasne granice usklade s političkim". "Ostalo je posljedica, slijed događaja", piše list podsjećajući na pogubljenja u fojbama, osvete protiv "klasnih neprijatelja" i ulazak Titovih partizana u Trst.
"Pedeset godina kasnije, tu veliku povijest tek treba u cijelosti napisati. Rizik je samo da se netko na to ne odluči kada će i posljednji svjedoci nestati", zaključuje se u članku.