PREDSTAVLJENA KNJIGA SABRANIH PJESMA STOJANA VUČIĆEVIĆA

ZAGREB, 20. prosinca (Hina) - U nazočnosti brojnih hrvatskih pisaca, kulturnih i javnih djelatnika večeras je u Društvu hrvatskih književnika predstavljena knjiga sabranih pjesama istaknutog hrvatskog pjesnika Stojana Vučićevića, uz petu obljetnicu njegove smrti. Knjiga je izišla u izdanju "Naprijeda". Suizdavač knjige, koju je priredio Dubravko Horvatić, je ogranak Matice hrvatske iz Metkovića. Jedan od urednika sabranih pjesama Jozo Laušić istaknuo je vrijednost objavljene knjige sabrane lirike Stojana Vučićevića. Predstavljajući pjesništvo Stojana Vučićevića, Ante Stamać je istaknuo da je to vrlo osorno pjesništvo koje se pojavilo prije 30 godina, u vrijeme kada osobnost kao kategorija nije bila štovana u hrvatskom pjesništvu. Vučićević je kroz pet svojih zbirki pjesama ostao vjeran svojem "ja" što je svojevrsni zalog njegova pjesničkog opusa. Govoreći o utjecajima na Vučićevićevu poeziju Stamać je istaknuo da je Vučićević naš prvi renboist te je kao vrstan znalac francuskog prihvatio njegovu versifikaciju. On piše na način Arthura Rimbauda, ali na hrvatskom jeziku, jednim elegičnim tonom, žalobnim polaganim pjevom. To je naročito vidljivo u njegovim zbirkama "Elegije" i "Siga". Stamać je posebno apostrofirao Zbirku "Čavli" - pjesma u prozi, zaštitni znak razlogovske poezije, pisane biblijskim stilom koja se na takav način nigdje drugdje ne može naći u ostalih hrvatskih pjesnika razlogovske generacije. Nakon toga Vučićevićevo pjesništvo nastavlja put prema konstruktivizmu, što je okarakterizirano jezičnim eksperimentom i to je po Stamaćevoj ocjeni jedno gusto, teško šifrirano pjesništvo. Nadamo se da će ove zbirke naći svoje tumače u budućim generacijama, rekao je. Priređivač sabranih pjesama te pisac pogovora u knjizi i opsežne bibliografije Dubravko Horvatić je istaknuo da je ova knjiga nastala usklađivanjem svih dosadašnjih izdanja koja su bila Vučićevićevo vlasništvo. Ova poezija, dodao je Horvatić, je pjesnikov životni križ, a križ je ključna riječ u njegovu pjesništvu. Znamo da je Vučićević nosio mnogo teži križ od mnogih drugih zbog delikta mišljenja u doba Rankovićeve diktature te da je bio zatočenik na Grguru. Vučićević se, ističe nadalje Horvatić, smatra Ujevićevim sljedbenikom i po rimariju. Stanovitu srodnost s pjesmama u prozi pokazuju Vučićevićevi putopisi skupljeni u knjizi "Podmornica" koja je objavljena u Zagrebu 1971. godine. Nakon toga nastaje muk od 15 godina, pa je tek 1985. Vučićević objavio i to svoju posljednju zbirku pjesama pod naslovom "Pomrčina" u nakladi splitskoga "Logosa". Njegova posljednja pjesma naslovljena je "Umrijeti u Hrvatskoj", a posvećena je hrvatskom književniku Ivanu Dončeviću. I u toj zadnjoj pjesmi pojavljuje se smrt i domovina kao konstante Vučićevićeva pjesništva. Korijen toj vezanosti nedvojbeno je i u pjesnikovu osobnom usudu, u već spomenutim pojedinostima iz njegova životopisa, koje su vrlo vjerojatno i prouzročile njegovu smrt, kad je tek zakoračio u 49-u godinu života, kazao je na koncu Dubravko Horvatić. Stihove iz sabranih pjesama kazivao je dramski umjetnik Zlatko Crnković. Knjigu je likovno opremio akademski slikar Ratko Janjić-Jobo. (Hina) ta mć 202324 MET dec 94 202324 MET dec 94