SERVIS POSEBNIH NASLOVA 1994.-NJEMAČKA

Nadnaslov:1994-Njemačka:Posustaje li najčvršći među velikim europskim čelnicima? Naslov: Počinje kraj Kohlove ere Podnaslov:Unatoč uspjehu na izborima i novom izborenom mandatu, četvrtom po redu,svi politički čelnici slažu se u tvrdnji da je započeo kraj Kohlove ere. Na vrhuncu slave kada je ujedinio Njemačku 1990. godine, Helmut Kohl sam je najavio prije izbora da se ne namjerava još jednom kandidirati. Piše: Jean-Luc TESTAULT, AFP BONN - Koji šef demokratske vlade nije zavidio Helmutu Kohlu 16. listopada kad je njemački kancelar pobijedio na parlamentarnim izborima četvrti put za redom? Smatran sigurnim gubitnikom početkom 1994. godine, završava godinu kao najčvršći među velikim europskim čelnicima. Impresionira kako je Helmut Kohl znao povesti svoju kršćansko-liberalnu koaliciju do pobjede usprkos trošnosti dvanaest godina vlasti. Recesija koja je potresla industrijske temelje Njemačke, pet milijuna radnih mjesta koliko ih nedostaje i loše vođeno ponovno ujedinjenje, nisu mu uspjeli naškoditi. No, kancelar može još jednom zahvaliti svojoj sretnoj zvijezdi. Uspjeh je postignut vrlo tijesno. Njegove Kršćanske unije CDU-CSU u savezu s Liberalnom strankom (FDP) imaju sada zajedno samo 10 poslanika više nego oporba nasuprot 134 u prethodnom razdoblju. I prilikom izbora u Bundestag (donji dom parlamenta), dobio je samo jedan glas više od potrebne apsolutne većine: vlastiti. Nepopravljivi optimist, Helmut Kohl namjerava sada nagnati u laž eminentne politologe koji prognoziraju propast njegove koalicije u deset do dvadeset nadolazećih mjeseci. On zna da ima adut: u Njemačkoj, kancelar ne može biti smijenjen zbog promjene ćudi parlamenta. Bundestag mu mora izabrati nasljednika te dakle dati drugu apsolutnu većinu. Kohl, kojemu su tek 64 godine, može se dakle nadati da će izdržati do sljedećih parlamentarnih izbora predviđenih za 1998. godinu najkasnije. "Bit će teško ali takav je život", ponavlja on od izbora. Međunaslov: Hoće li kancelar otići i prije kraja mandata? Međutim, svi politički čelnici slažu se u tvrdnji da je započeo kraj Kohlove ere. Na vrhuncu slave kad je ujedinio Njemačku 1990. godine, Helmut Kohl je sam kazao prije izbora da se ne namjerava još jednom kandidirati. Neki čak smatraju da bi mogao prepustiti mjesto već 1997. godine, nakon što pokrene reviziju ugovora iz Maastrichta i potuče rekord dugotrajnosti kancelara poslije rata (Konrad Adenauer - 14 godina). U prvoj izjavi nove vlade, Kohl je obećao iskoristiti četiri nadolazeće godine za pripremu Njemačke na izazove 21. stoljeća, poboljšanje njezine konkurentnosti i smanjenje njezine birokracije. Gospodarski dužnosnici izrazili su zadovoljstvo ali nitko doista ne vjeruje da će biti u stanju provesti radikalne mjere za koje se međutim zalaže u svojim govorima. Otkad je došao na vlast 1982. godine, Kohl se uvijek opirao provođenju reformi koje bi mogle udarati na društveni konsenzus. Njegova parlamentarna većina u svakom je slučaju preuska. Još gore, razapeta je između ultrakonzervativaca, prvaka zakona i reda, i liberala, koji cjepidlače oko poštivanja građanskih prava. Pod prijetnjom nestanka iz njemačkog politikog krajolika, liberali su sami rastrgani neprekidnim osobnim prepirkama. O čitavom nizu dossiera, Kohl će morati pregovarati s gornjim domom, koji čine predstavnici 16 saveznih država, u kojem je glavna oporbena snaga, Socijal-demokratska snaga (SPD), naglasila svoju dominaciju protekle godine u korist regionalnih izbora. Kancelar se vjerojatno neće moći utješiti pridajući Njemačkoj vojnu i međunarodnu ulogu u skladu s njezinim rangom treće svjetske gospodarske sile. Od srpnja ima zeleno svjetlo Ustavnog suda za angažman vojske u svakoj operaciji UN ili NATO. No, liberali su protiv i teško da će moći dobiti potrebnu većinu u Bundestagu i za najmanju misiju koliko god bila neopasna. Njegov ugled u inozemstvu time će oslabiti. (Hina) bnš br 180702 MET dec 94 180702 MET dec 94