SERVIS POSEBNIH NASLOVA SAD-RUSIJA-SVEMIR

Nadnaslov:Teškoće zajedničkog rusko-američkog svemirskog programa Naslov: Tko zapovijeda i na kojem jeziku? Podnaslov:Rusi i Amerikanci započinju zajednički svemirski program širokih razmjera no imaju ponekad velikih teškoća radeći zajedno: od jezika do uzajamne osjetljivosti, sve ih razdvaja i o svemu se treba dogovarati. Piše: Emmanuel SEROT, AFP SVEMIRSKI CENTAR U HOUSTONU (SAD) - Amerikanci i Rusi, koji započinju zajednički svemirski program širokih razmjera, imaju ponekad velikih teškoća radeći zajedno: od jezika do uzajamne osjetljivosti, sve ih razdvaja i o svemu se treba dogovarati. Da su carinski postupci bili usklađeni, ruska carina ne bi mjesecima zadržavala 754 kg sanitetskog materijala i on bi mogao biti, kako je bilo predviđeno, odaslan u svemir u veljači iduće godine radi pripreme prvog leta nekog Amerikanca u ruskoj svemirskoj stanici Mir. Lansiranje tog materijala odgođeno je za dva mjeseca. Te nedaće nalaze se među točkama o kojima ovih dana u Moskvi razgovaraju zamjenik američkog predsjednika Al Gore i ruski premijer Viktor Černomirdin. Zajednički svemirski program je spreman: tri leta američkih brodova prema Miru predviđa se u idućoj godini. U prvom, u veljači, Discovery se mora približiti Miru na desetak metara. Zatim se Atlantis treba spojiti sa stanicom u lipnju i opskrbiti je u listopadu stalnim mehanizmom prijanjanja uz brod. Niz od sedam letova tog tipa predviđa se do 1997. godine. Prilikom predstavljanja tog programa letova u svemirskom centru u Houstonu (Texas), NASA je priznala da je čak trebalo dogovoriti razdaljinu pristupa Discoverya. Iz brige za sigurnost Mira, Rusi nisu željeli da se brod približi na manje od 100 m stanici. Morali su popustiti i pristati na 10 m. Za misiju spajanja s Mirom u lipnju, trebalo je odlučiti tko će imati posljednju riječ u slučaju da treba donijeti hitnu odluku. "Sve odluke bit će zajedničke" i usvojene od obaju kontrolnih centara ali "zapovjednik američkog broda imat će posljednju riječ", objašnjava Bill Reeves, rukovoditelj ekipe konzultanata koju je osnovala NASA radi savjetovanja Rusa. Međunaslov: Jezične i tehničke prepreke U tom slučaju, na kojem bi jeziku trebao govoriti? Za Phila Engelaufa, direktor leta u misiji približavanja u veljači, "najgora prepreka je ona jezična". Nijedna od posada nije 'jaka' u jeziku partnera i obje svemirske agencije zaposlile su brojne prevoditelje. Postoje i tehničke prepreke: kad oba svemirska broda budu na 10 m razdaljine, njihove posade moći će komunicirati međusobno samo zahvaljujući običnom VHF radiju s antenom jer ne emitiraju na istim frekvencijama. Drugi predmet nesporazuma: kad je Sergej Krikalev, prvi ruski astronaut koji leti u američkom brodu, doputovao je u Houston radi pripreme misije u veljači ove godine, NASA mu je predala popis s 300 kratica koje je trebao naučiti. Manija kraćenja je takva da se u Houstonu ne kaže "svemirski centar Cape Canaveral" nego KSC. Ide se tako daleko da Engelauf, koji kontrolira iduću zajedničku misiju, ne zna koji ruski centar odgovara onom u Houstonu. Jedino zna da se radi o USK. Prisutna je i osjetljivost. Iritiran upornim pitanjima o načinu na koji Rusi koriste novac Amerikanaca za te zajedničke letove, Valerij Rujmin, šef operacija ruskog lansirnog centra, zapitao je novinare čemu zabrinutost budući da je "sve učinjeno u skladu s vašim zakonima". "Moramo se truditi da im ne pokazujemo kako će upravljati Mirom a oni se moraju susprezati da nas uče upravljanju brodom", kaže Engelauf. Mnogo blaži kad se radi o trajanju materijala, Rusi su nepopustljivi glede zdravstvenih kontrola i, naviknuti na duge boravke u svemiru na palubi Mira, zahtijevaju kontrole svaka tri mjeseca, što odbija NASA. Ti problemi još nisu riješeni. (Hina) bnš br 170408 MET dec 94 170408 MET dec 94