OSLOBOĐENJE PARIZA - SPREKTAKL I USPOMENE

PARIZ, 21. kolovoza (Hina/AFP) - Oslobođenje Pariza od nacističke okupacije koje se obilježava ovog tjedna a slave ga podjednako ljevica i desnica budi uspomenu prije svega, pedeset godina kasnije, na narodno veselje. Dok u Parizu još ima stranih turista, organizatori su se potrudili da stvore svečanu atmosferu uz spektakle u kojima sudjeluju tisuće statista uz vizualna pomogala. Spektakl ispred gradske vijećnice 25. navečer i mimohod na aveniji Champs Elysees 26. natječu se s obilježavanjem 200. obljetnice Francuske revolucije prije pet godina. Rijetko kad su, u pola stoljeća, Parižani izrazili toliko veselja i poleta kao u dva "luda dana" 25. i 26. kolovoza 1944. godine. Pučanstvo se bacalo na džipove, nudilo vojnicima vino, šampanjac, hranu. Oslobođenje Pariza i općenitije francuskih gradova, otvorilo je i kontroverznu stranicu - onu "čistke" Francuza koji su surađivali s njemačkim okupatorom i režimom iz Vichya (Viši). Sveukupno, prema podacima američkog povjesničara Herberta Lottmana (Herbert Lotman), u čistki je ubijeno između 10.000 i 15.000 osoba. Čistka je započela prije Oslobođenja, ispočetka u nasilnom obliku tajnih prijekih sudova koja su smjesta završavala pogubljenjima. U Parizu nije bilo skupnih pogubljenja. No, 1. rujna već je bilo oko 4.000 uhićenih u glavnom gradu, uglednika režima ali i poznatih osoba, umjetnika, književnika. Osumnjičeni su se na kraju svi našli u "Depotu" (skladištu), na Quai de l'Horloge, unutar Palače pravde, na otoku la Cite (La Site). Tamo je Pierre Taittinger (Pjer Tetinger), član velike industrijske dinastije i gradonačelnik Pariza, iznenađeno otkrio glumca i dramaturga Sachu Guitrya (Saša Gitri) u bijeloj pidžami, sa slamnatim šeširom i "papučama od zelene kože". Glumac koji je postao neka vrsta simbola "društvenog kolaboracionista" zatočen je a zatim pušten. Čuveni pisac židovskog podrijetla Tristan Bernard (Tristan Bernar), kojemu je Sacha Guitry pomogao prilikom njegovog uhićenja, svjedočio je u njegovu korist. Velika glumica Arletty (Arleti) bila je također uhićena a zatim puštena u Drancyu (Dransi) gdje je provela nekoliko dana zajedno s pjevačem Tinom Rossijem (Rosi), uhićenim po izlasku s pozornice, još našminkan. Njoj je određen kućni pritvor a u Pariz se mogla vratiti tek u svibnju 1946. godine. "Nakon što sam bila žena koju su najviše pozivali u Francuskoj, sad sam žena koju najviše izbjegavaju", bila je prisiljena reći. Glumac u filmu "Velika iluzija" Pierre Fresnay (Pjer Frene) koji je bio predsjednik sindikata glumaca za vrijeme okupacije, uhićen je na šest tjedana. Isto tako Maurice Chevalier (Moris Ševalie). Njemački tisak izvijestio je o njegovoj turneji po Njemačkoj za vrijeme rata dok je u stvarnosti pjevao za francuske političke zatvorenike u logoru u kojem je i sam bio zatočen 1918. godine. Hitno je pušten. Procesi su u glavnom gradu otvoreni tek krajem listopada. Novinari i književnici kolaboracionizma, kao Robert Brasillach (Rober Brazilak), često su kažnjavani smrću. Treba navesti najbarbarskiji aspekt Oslobođenja: ošišane žene izložene društvenom progonu. Ošišano je na tisuće žena, možda desetke tisuća, osumnjičenih ili osuđenih zbog sentimentalnog kolaboracionizma, i to bez ikakve direktive iz nekog središta vlasti ili dogovorenog plana. (Hina) bnš mm 210928 MET aug 94 210928 MET aug 94