SERVIS POSEBNIH NASLOVA

Nadnaslov: Od Watergatea je prošlo već 20 godina Naslov: Je li Nixonova ostavka izmijenila Ameriku? Podnaslov: Kada je prošlog travnja sahranjen, bio je to zadnji potez legitimacijske pozlate na njegov 20 godina stari zahtjev za rehabilitacijom Piše: David NAGY, Reuter WASHINGTON - Jednog sunčanog jutra, sljedećg utorka bit će tome točno dvadeset godina, Richard Nixon se oprostio od Amerike s usiljenim smiješkom na uplakanom licu i odletio u egzil kako bi izbjegao sigurno podizanje optužbe (impeachment) zbog skandala Watergate. Helikopter koji je s travnjaka Bijele Kuće podigao 37. predsjednika SAD koji je upravo dao ostavku -- praćen pogledima uplakanih pomoćnika, nasljednika Geralda Forda i milijuna zaprepaštenih televizijskih gledatelja -- izgledalo je da nosi Nixona u trajni limb u San Clemente u Californiji. On je Ameriku uvukao u najgoru ustavnu krizu stoljeća: skandal koji je uključivao široko rasprostranjene zlouporabe predsjedničke vlasti koje su s provalom republikanskih operativaca u Demokratski stožer u Washingtonskom kompleksu Watergate tek počele izranjati. Prestao je izbjegavati da ga smijeni Kongres. Doživio je da 21 čovjek završi u zatvoru -- a daleko više njih bude upropašteno -- služeći mu u Bijeloj kći ili političkim borbama. Sam je izbjegao suđenje zbog kriminala samo zato jer su tužitelji kazali velikoj poroti da ne može optužiti aktualnog predsjednika i jer ga je Ford pomilovao mjesec dana nakon što je napustio dužnost. Nixon je zbilja bio gotov. Amerika je zbilja bila spremna za trenutne reforme koje bi duboko izmijenile predsjedništvo i nacionalnu politiku. "Najpoštenija ocjena bi bila da je Watergate imao veoma, veoma mali utjecaj na Ameriku, za ono što je bilo naša najveća ne-vojna ustavna kriza od građanskog rata," kaže Stephen Hess s odjela za političke znanosti Instituta Brookings. Dok je Watergate, kojem je prethodio Vietnam, podvrgnuo predsjednički položaj pomnom ispitivanju tiska i javnosti i permanentnom posebnom sustavu tužitelja -- svjedoče istražitelji slučaja Whitewater u koji je sada upleten predsjednik Clinton -- mnogi se pitaju je li ova budnost više prokletstvo ili blagoslov. Međunaslov: Cijena post-Watergateskog ćudoređa James Davis s odjela za političke znanosti Sveučilišta Washington u St. Louisu smatra da je cijena post-Watergateskog ćudoređa previsoka: "Ono je ojačalo nepovjerenje i otuđenje naroda od središta vladavine. To je težak teret za predsjednike. Mi naprosto ne vjerujemo onome što nam oni govore... To je povećalo našu sklonost da vjerujemo da je svatko pokvarenjak." Propast Nixonovog predsjednikovanja započela je usred izborne 1972. godine kada je pet operativaca za ponovni izbor provalilo u Demokratski stožer i bilo uhvaćeno na djelu s opremom za prisluškivanje, foto-aparatima i svežnjevima novčanica od 100 dolara s označenim serijskim brojevima. Još uvijek se raspravlja o tome što su oni uopće namjeravali. Ono što je jasno iz spisa o Watergateu je da su oni simbolizirali Bijelu kuću opsjednutu mržnjom prema političkim protivnicima. Na početku, predsjednikovi pomoćnici odbacili su ovu epizodu kao "trećerazrednu provalu" koju nije odobrio nitko značajan. Ali one novčanice od 100 dolara praćene su kroz pranje u jednoj meksičkoj banci do tajnog "fonda za podmićivanje" u Nixonovom odboru, prepunog donacija za izbornu kampanju i vođenog od strane viših dužnosnika. Bio je to početak traga za istražitelje. Zatvoreni provalnik James McCord rekao je istražnom sucu Johnu Siricu u ožujku 1973. da ga Bijela kuća prisiljava da šuti i preuzme krivnju na sebe. "Novac za šutnju" bio je isplaćen. Pravni savjetnik Bijele kuće John Dean počeo je pomagati istražiteljima. Nixon ga je otpustio i smjenio također svoje glavne pomoćnike H. R. Haldemana i Johna Ehrlichmana kada su postali opterećeni Watergateom. Međunaslov: Nije priznao, radio je "pogreške" Oni su konačno osuđeni zbog ovog skandala i odslužili po 18 mjeseci svaki, zajedno s bivšim glavnim tužiteljem Johnom Mitchellom (19 mjeseci), Deanom (četiri), višim pomoćnikom Chuckom Colsonom (sedam) i mnogim drugim čija su imena tada bila općepoznata. Postupno se sve srušilo za Nixona kada su šokantna otkrića o lopovlucima Bijele kuće bila iznesena na vidjelo na senatskim saslušanjima 1973. koja je prenosila televizija kao i od strane posebnih tužitelja. Nixon je, kako se pokazalo, tajno snimao svoje razgovore u Ovalnom uredu i tako stvorio cjelovit zapis onoga što je znao i kada je to saznao. "Watergate" prijestupi uključujući isplate "novca za šutnju"; drugi potezi za ometanje pravde koje je odobrio Nixon; provala "vodoinstalatera Bijele Kuće" 1971., stalno napadanje ljudi na "popisu neprijatelja Bijele kuće", nezakonito prisluškivanje vladinih dužnosnika i novinara; "prljavi trikovi" u kampanji 1972.; i ilegalni fondovi za kampanju koji su pomogli da se to sve financira. Pravosudni odbor Predstavničkog doma odobrio je krajem srpnja 1974. tri članka za optužbu (impeachment) zbog zlouporabe vlasti, ometanja pravde i neodazivanje na poziv na sud. Unaprijed se pretpostavljalo da će ih Kongres odobriti i općenito se očekivalo da će potom Senat osuditi Nixona i smijeniti ga na suđenju koje zahtijeva ustav. Konačni udarac je došao 24. srpnja kada je Vrhovni sud presudio da Nixon ne može polagati pravo na privilegij da uskrati vrpce tužiteljima: on nije, kao što je tražio, bio iznad zakona. Vrpce su pokazale da je Nixon od početka vodio prikrivanje Watergatea. Tužitelji su samo na to čekali. Svoju ostavku je objavio u govoru koji je prenosila televizija noću 8. kolovoza dok se tisuće likujućih demonstranata gomilalo na ogradi Bijele kuće i blokiralo aveniju Pennsylvania. Nije priznao da je učinio ništa krivo. Rekao je da je radio "pogreške". Otišao je sljedećeg jutra nakon nesuvislog oproštajnog govora kojeg je održao s puno suza i bradom koja je podrhtavala. Njegova ostavka predata je državnom tajniku Henryju Kissingeru u 11.35 prije podne. Rekao je: "Ovim dajem ostavku na dužnost predsjednika Sjedinjenih Država. Sa štovanjem, Richard Nixon." Ford je prisegnuo u 12.03 poslije podne. On je rekao: "Prošla je naša duga nacionalna noćna mora." Kada je Nixon umro prošlog travnja u 81. godini, Clinton je održao govor pun poštovanja. Pljuštale su pohvale iz glavnih gradova svijeta. Državni pokop stavio je posljednji potez legitimacijske pozlate na njegov 20-godišnji zahtjev za rehabilitacijom koju je tražio kao mudri stari državnik. Riječ Watergate nije bila ni spomenuta. (Hina) sl mm 040259 MET aug 94 04HHMM MET aug 94