SERVIS POSEBNIH NASLOVA WIMBLEDON-ZVIJEZDE

Nadnaslov:Wimbledon: Za koga će sljedeća dva tjedna navijati teniska publika? Naslov: U potrazi za novim zvijezdama Podnaslov:"Legende" koje je nakon "opena" 1968. godine upoznao cijeli svijet, igrači čija osobnost nije dozvoljavala indiferetnost, poput Connorsa, Borga, Nastasea, McEnroea..., s vremenom su nestale, no nisu nadomještene u srcima publike. Odsustvo karizmatičnih imena među novom generacijom igrača unijelo je nemir među publiku, sponzore i vlasnike TV kanala, koji postavljaju pitanje: za koga navijati? Piše: Christian COLLIN, AFP LONDON - Najvažnija disciplina u sportskom kalendaru u zadnjih četvrt stoljeća, muški tenis u posljednje vrijeme prolazi kroz krizu samopouzdanja. Odsustvo "gladijatora", koji bi mogli polarizirati pažnju i pokrenuti strasti, unijelo je nemir među publiku, sponozore i vlasnike televizijskih kanala. Nakon "opena" 1968. godine, čitav je svijet upoznao talentirane igrače čija osobnost nikada nije dozvoljavala indiferentnost: Jimmy Connors, Bjorn Borg, Ilie Nastase, John McEnroe, Yannick Noah. Šampioni koji su se znali svidjeti, izazvati, podijeliti publiku, zabaviti, zagnjaviti. Jednom rječju: oduševiti. Dakle, vremenom su te "legende" nestale i nisu nadomještene u srcu obožavatelja. Ivan lendl, Mats Wilander, Boris Becker, Michael Stich, Stefan Edberg osvojili su mnoge turnire ali ti divljenja dostojni profesionalci nisu bili jednako karizmatični. Pucajući od zdravlja sa 17 godina, u trenutku prvog uspjeha u Wimbledonu, Becker je malo po malo izgubio svoj sjaj. Andre Agassi, zvijezda i prije nego je to postao, nije dovoljno često pobjeđivao da bi se doista nametnuo zahtjevnoj publici. Prisustvom Barbre Streisand i zatim Brooke Shields uz njega, njegova želja da bude najbolji nije postala uvjerljivija. Izvjesna dosada zavladala je terenima. Prošlogodišnja pobjeda u Wimbledonu svjetskog broja jedan, Petea Samprasa, nije revolucionarno promijenila igru iako je Amerikančev tenis lijep, čist, gotovo savršen. A budući da se od tog neospornog gentlemana, ozbiljnog, besprijekornog, očekuje da ponovno osvoji naslov, publika i televizije (ovisne o gledanosti) pitaju se za koga će navijati sljedeća dva tjedna. Međunaslov: Tenis nove generacije - igra robota? Igrači iz prošlosti, koji su pridonijeli uspjehu tenisa, žale zbog tog "sivila". Connors je jedan od njih, on koji je tijekom vrlo uspješne karijere izazivao oduševljenje gledališta. "Strah me je da će se tenis pretvoriti u igru robota", kaže on. "Ponekad sam prelazio dozvoljene granice i zanosio se, kao McEnroe, Nastase, Gerulaitis. No, barem smo pokazivali publici da smo živi". "Sampras je veliki igrač", dodaje Connors. "Nitko od njega ne očekuje da suca tretira kao klauna. No, znam da je u stanju izraziti emociju jednako kao Courier ili Bruguera. Oni imaju što reći a ne kažu ništa. Igra je postala predvidiva. Uzbuđenje je nestalo." Popularni londonski tisak, priželjkujući ekscese igrača u Wimbledonu, prekrižio je Samprasa i ostale "ozbiljne" vrhunske tenisače ne očekujući da bi ovi mogli puniti njegove kronike. "Normalan sam momak. Ne pijem. Ne izlazim. Ne znam zašto bih se morao braniti jer sam pristojan i jer mi je cilj da na terenu jednostavno pobjeđujem", uzvraća Sampras. "Za deset ili petnaest godina žalit ćemo možda i za Samprasom, Courierom, Stichom ili Beckerom", dodaje on. "Na meni je da odigram sa 100% svojih mogućnosti i sa stilom. To je ono po čemu želim da me pamte." Poruka je jasna. Sampras se neće promijeniti. Po njemu, publika je ta koja se mora prilagoditi tenisu sadašnje generacije. (Hina) bnš br 180841 MET jun 94 180841 MET jun 94